Kada je bila u osnovnoj školi Daliborka Šiljegović Gajić je maštala da bude balerina. Par godina poslije inženjer elektrotehnike, a u srednjoj školi – novinar. Ništa od toga danas nije postala, ali je esenciju sva ova tri zanimanja iz svojih maštarija sačuvala. Danas je inženjer informatike, više od 19 godina radi na BN televiziji u Bijeljini, a njena starija kćerka je u baletskoj školi.
Mama je dvije djevojčice, šestogodišnje Lene i dvoipogodišnje Ane. Voli grad u kojem živi, ali kaže da joj ne bi bio problem da živi bilo gdje na planeti, samo da je sa svojom porodicom. Pa onda i ne čudi što je Daliborka ljubav i poštovanje prema porodičnim vrijednostima prenijela i u poslovnu sferu, budući da je trenutno angažovana kao koordinator nastupajućeg Sajma za djecu i porodicu u Bijeljini, čiji je slogan upravo: “Budi prijatelj porodice”.
MamaKlik: Kada počinje a kada završava Vaš dan?
Daliborka: Od kada sam postala mama, posebno nakon druge djevojčice, nekako se ta granica između početka i kraja dana izbrisala. Moj radni dan ne prestaje kada dodjem kući, niti se završava kada uveče krenemo na spavanje. U toku noći uvijek se zbog nečega budimo. Da li zbog toga jer neko mora da ode do toaleta ili da pije vodu ili je ružno sanjao ili je hladno ili je vruće ili ja prosto moram da provjerim da li su tu i kako dišu. Ili dobijemo inspiraciju da baš u sred noći mama ispriča priču koju nije prije nekoliko mjeseci.
Moj dan počinje u pola sedam ujutro, nekad i malo ranije. Radim na televiziji već gotovo 20 godina, posao koji zaista volim. Sad smo u čitavoj priči i u vezi sa Sajmom za djecu i porodicu koji će biti u Bijeljini. To me posebno raduje jer sam u organizaciji događaja značajnog ne samo za moju već i za svu djecu u Semberiji.
MamaKlik: Koji Vam je nadraži dio dana?
Daliborka: Bez obzira koliko volim posao, svu tu užurbanost i komunikaciju sa ljudima, najsrećnija sam kad dodjem kući. Taj trenutak, kada njih dvije trče prema meni raširenih ručica i viču “Mama” je moj najdraži dio dana.
MamaKlik: Imate li vremena za sebe i kako ga provodite?
Daliborka: Veoma malo, ali to slobodno vrijeme nastojim da iskoristim da se čujem bar telefonom sa svojim prijateljicama, da odgledam neku dobru seriju ili film. Odem u kupovinu koju doživljavam kao relaksaciju.
Moram da priznam, da u posljednje vrijeme najviše gledam crtane filmove za djecu i uživam u tome. Glavni likovi filmova “Zaleđeno kraljevstvo”, “Balerina i Viktor”, “Kućni ljubimci” i “Rode”, “Zvončica”, postali su mi omiljeni.
MamaKlik: Vaše vrijeme sa kćerkicama izgleda…?
Daliborka: Kada je lijepo vrijeme, a i kad nije (bitno je samo da ne padaju “ćuskije”) mi smo vani.
Kao i sve porodice sa malom djecom, koje žive u bijeljinskim stambenim zgradama, nemamo prostor za dječju igru. Uglavnom su ti prostori popunjeni autmobilima ili ih uopšte nema. Bukvalno iz zgrade izlazimo na ulicu.
Srećnom, živimo blizu gradskog parka, jedinog mjesta u Bijeljini gdje se dječica mogu bezbrižno igrati i uživati u prirodi. I da se ulaz ne naplaćuje. Moje djevojčice odrastaju u tom parku. Tu su stekle i prve, ja vjerujem najiskrenije, prijatelje. A uživamo i mi, mame. Družimo se i opuštamo. Uvijek je lijepo i dobro popričati i razmijeniti iskustva sa drugim mamama.
MamaKlik: Kako ste odreagovali kada ste saznali da ste u drugom stanju?
Daliborka: Nakon drugog testa za trudnoću, pozvala sam svoju najbolju prijateljicu Danijelu. Ne muža, niti roditelje, niti sestru, već Danijelu. Pitala sam je koliko su testovi za trudnoću tačni. Odgovorila mi je 99%. E, onda sam 99 % trudna. Tek sam poslije toga saopštila suprugu. To je bila prva trudnoća. Za drugu sam prvo rekla suprugu. Red je bio. 😀
MamaKlik: Kako je prošla Vaša trudnoća?
Daliborka: I prva i druga bez nekih većih problema. Ja sam se ponašala kao i da nisam trudna. Pješačila sam na plus 35, radila do zadnjih dana pred porođaj. Moj život se nije nimalo promijenio.
Kako sam imala 35 godina sa prvom i 38 sa drugom trudnoćom, postojao je neki strah, uglavnom od strane ljekara, kako će sve proći. Za obje trudnoće sam radila CVS, biopsiju horionskih čupica. To se radi do 12. nedjelje. Željela sam da izbjegnem amnioncentezu. Proces nije sto posto siguran i postoji određen rizik od pobačaja, ali ja bih preporučila svim mama koje su zbog nekog razloga uplašene. Rezultati testa stižu za dva do tri dana i to je to. Ali je od svega najbitnije imati dobrog ljekara u kojeg vjerujete.
MamaKlik: Kako biste opisali vaše prve dane sa bebama?
Daliborka: Kao pune straha, divljenja i bezgranične ljubavi. Koliko je moj život izgubio na bezbrižnosti sa jedne strane, toliko je dobio na hrabrosti sa druge.
Sa Lenom, starijom djevojčicom, bilo je dosta nepoznatog, ali smo zajedno prolazili kroz sve to. Nismo preživljavali strašne grčeve, niti posebno primjećivali da niču prvi zubići. Isto je bilo i sa Anom. Jedino što je Ana beba koja je spavala po četiri-pet sati bez buđenja, pa sam dolazila u situaciju da je namjerno probudim, misleći da nešto sigurno nije u redu.
Djevojčice su mi donijele neki potpuno drugačiji ugao gledanja na čitav svijet oko sebe. Nema toga šta ne mogu i nisam u stanju. Vjerujem da svaka mama to doživljava na isti način.
MamaKlik: Šta savjetujete drugim mamama?
Daliborka: Drage mame, dođite na Sajam za djecu u porodicu koji će biti u Bijeljini, 18. i 19. novembra. Zabavite se, kupite nešto za sebe i uživajte u igri svoje dječice! Dođite oba dana, ulaz je besplatan, a vaši klinci će biti presrećni.
MamaKlik: Kako uspijevate uskladiti posao/karijeru i porodicu?
Daliborka: Ne uspijevam. Uvijek imam osjećaj da nešto nisam uradila kako treba. Da li je posao u pitanju ili porodica, ali me taj osjećaj moje loše organizacije nikada ne napušta. I uvijek nešto zaboravim. Svaka čast mamama koje uspjevaju sve da poslažu i da se organizuju, ali ja bez svog muža i sestre ne znam šta bih.
MamaKlik: Možete li sa našim mamama podijeliti vaš najdraži a najbrži recept?
Daliborka: Recept za projice: 3 jaja, jedna trećina šolje ulja, jedan šolja jogurta, 6 punih kašika brašna pomješanih sa jednom kesicom praška za pecivo, jedna kafena kašičica soli i 7 kašika kukurznog brašna. Sve to izmješati mikserom nekoliko minuta i na kraju umiješati 150 grama mladog sira. Izliti smjesu u kalupe za pečenje. Peći u već zagrijanoj pećnici na 220 stepeni nekih 20 minuta.
Ja projice jako volim, mozete staviti u njih i razno povrće, komadiće domaće slanine ili šta god želite. Odlične su za užinu, doručak ili večeru. Nije neki recept ali su zaista jednostavne i ukusne.
MamaKlik: Vaš životni moto?
Daliborka: Mijenja se iz dana u dan. Ne, to mi nije moto već nisam sigurna šta da izdvojim… 😀
