Mama intervju: Milana Dukić

Milana Dukić glavna je i odgovorna urednica modnog magazina Chicnovinarka predškolskog časopisa Sreća i grafički dizajner, ali je, kako kaže, prvenstveno mama i supruga, kojoj su zdravlje njene porodice, ljubav i duhovni mir na prvom mjestu.

Nekadašnja novinarka i urednica u Glasu Srpske, glavna i odgovorna urednica Sveta RS i zamjenica urednice magazina Ljepota i Zdravlje BiH, nemilosrdni novinarski tempo je prilagodila novim životnim okolnostima i dolasku bebe, mada ni danas poslovno ne miruje. 

Tvrdi da joj karijera nije prioritet, ali i dalje niže poslovne uspjehe, što je – može se zaključiti – prvenstveno rezultat talenta, visprenosti i staloženosti, koji krase našu sagovornicu.

Kao i svaka novinarka čiji radni dan traje u nedogled, Milana je žena-zmaj, ali i gusar, tigar pa i dinosaurus, po potrebi, u zavisnosti od igre koju mali Luka inicira.

Kako provodi razigrane dane, a kako radne noći, zašto je u svemu važan šah i osamdesetogodišnji komšija – deda Špiro, te kakve nam je anegdote iz trudničkih dana i porodilišta ispričala, pročitajte u intervjuu koji slijedi: 

MamaKlik: Kada počinje a kada završava Vaš dan?

Milana: Svaki dan je različit i uglavnom zavisi od Lukinih potreba i mojih obaveza. Ne ustajemo suviše rano, jer smo oboje spavalice, ali zato do večeri gotovo da ne stignem sjesti.

Prije doručka Luki pravim svježi sok od mrkve, cvekle i jabuke, nisam pristalica hemijskih preparata za imunitet, pa ih izbjegavam gdje god mogu.

Kada je vrijeme lijepo obavezno popijem kafu sa komšijama u parku ispred zgrade, dok se Luka igra sa drugarima. Za to vrijeme provjerim mail, pozabavim se web siteom koji vodim i obavim telefonske pozive.

S obzirom da se trudim da svaki dan imam svježe skuhan ručak, to mi je jedan od prioriteta, najviše zbog sina, jer sama ne vodim puno računa o ishrani. Ali njemu želim da usadim zdrave navike. Luka je već naučio da pomaže u kuhinji, pospremi za sobom, ali vrijeme uglavnom provodi napolju u igri sa vršnjacima.

Poslije podne i uveče, vrijeme uglavnom provodim sa suprugom koji tada dolazi s posla, a Luka na spavanje ide već oko pola devet, jer preko dana ne spava otkako je napunio dvije godine.

Tako da moj radni “dan” počinje oko 10 uveče, jer tada radim grafički dizajn i tekstove za predškolski časopis “Sreća” na koji sam veoma ponosna, i rad na tom projektu me zaista ispunjava. Na sreću imam divnu urednicu koja ima razumijevanja i kada nešto ne stižem i kada imam obaveza oko Luke.

Na spavanje nikada ne idem prije 2 ili 3 ujutru, a nerijetko se desi da odspavam samo tri ili četiri sata.

MamaKlik: Koji vam je nadraži dio dana?

Milana: Noć. Uvijek sam bila noćni tip. Volim taj period “gluhog doba noći” kada svi spavaju. Tada često sjednem na terasu i na miru popijem čašu vina. Volim mir. Iako imam jako malo “svog” vremena, eto uspijem ga naći onda kada su već svi u dubokom snu.

MamaKlik: Imate li vremena za sebe i kako ga provodite?

Milana: Izuzetno malo, iako se uvijek trudim da mi ostane bar koji minut za sebe, to je sa malim djetetom jako teško.

Od samog početka nisam imala nikakvu pomoć osim supruga, koji uskače kada dođe s posla, tako da je bilo momenata kada sam željela pobjeći od svega samo da na trenutak čujem tišinu.

Opet, sa druge strane, kada Luka ode sa bakom i djedom na selo, ta ista tišina me ubija i već nakon dva sata dijete mi fizički fali. Čudno je to biti majka, nekako zaboraviš na sebe. Potpuno je druga priča kada smo u Hrvatskoj kod moje majke na selu, jer Luka tada zaista uživa, sa bakom i prabakom. Hrani životinje, sa prabakom je često u bašti, igra se i svaki dan uči nešto novo.

MamaKlik: Vaše vrijeme sa djetetom izgleda…?

Milana: Uh, kako kada, nekad se odlično slažemo, igramo se, kuhamo, mama mora da bude i gusar, i tigar i dinosaurus, a ponekad, posebno ukoliko je jedno od nas nervozno znamo se i posvađati ☺. Strogo sam protiv toga da se djeca fizički kažnjavaju, ali bilo je momenata kada sam bila na rubu da ga udarim po guzi.

Jako puno razgovaramo, on ima svoja interesovanja, od kojih je šah posebno aktuelan u zadnje vrijeme, pa je često u parku sa jednim našim divnim komšijom deda Špirom koji ima preko 80 godina i on ga uči trikovima “velemajstora”, ali ga isto tako interesuje sve u vezi sa ribolovom, životinjama i slično, pa često satima moramo pričati o istom.

Učim ga empatiji, to smatram jako bitnim, ljudi bez emocija za druge su samo ljušture.

MamaKlik: Kako ste odreagovali kada ste saznali da ste u drugom stanju?

Milana: Hahahah, to je bio 8. maj 2012, i suprug je bio na seminaru u Tesliću, sjećam se da smo tada renovirali stan. Kada sam saznala, nisam mogla definisati taj osjećaj, to je bila sreća, uzbuđenje i strah istovremeno. Odjednom u sekundi postaneš svjesna da se u tvom stomaku razvija zivot. Suprugu sam javila telefonom, ali sam ga prvo pitala da li sjedi ☺. Bili smo zaista beskrajno srećni.

MamaKlik: Kako je prošla Vaša trudnoća?

Milana: Uredno i mirno, s tim da sam se udebljala 34 kilograma, što i nije strašno kada se rasporedi na moju visinu i standardnu kilažu.

Sjećam se anegdote kada sam došla na kontrolu kod dr Stošić, i ona mi kaže: “Milanaaaa, moraš prestati jesti slatko”. Ja kažem: “Pa ne jedem puno, jedem samo bijelo grožđe malo više”; kaže ona: “Dobro ali samo jedan grozd dnevno od sada”. “Ok”, rekoh, i nastavila sam samo po jedan ali svaki je imao bar kilogram ☺ .

Porodila sam se uz epiduralnu anesteziju i to je iskustvo koje bih preporučila svakoj budućoj majci. Iskreno, kada se Luka rodio pričala sam sa suprugom na telefon i smijala se.

MamaKlik: Kako biste opisali vaše prve dane sa bebom?

Milana: E to je priča za sebe. Većina žena kaže, kada uzmeš dijete u ruke sve oko tebe nestane i preplavi te ogromna ljubav. Kod mene to nije bilo tako, naravno voliš svoju bebu, brineš se da li je dobro, da li je gladna, ali sa druge strane to je novo biće, nova osoba u životu majke, i meni je trebalo vremena da se naviknem na činjenicu da se moj svijet sada vrti oko nekog drugog.

Prvih sedam dana Luku su kupali i presvlačili moja mama i suprug, a nakon toga još dva mjeseca samo suprug jer sam se ja uvijek bojala da nešto ne uradim pogrešno, bojala sam se čak i kada ostanem sama sa njim na dva sata misleći “šta ću sada ako se probudi i počne plakati”.

Znam da se nikako nisam mogla navići na nespavanje i da sam jedne noći dok sam ustajala da idem po flašicu udarila glavom ravno u zid. 😀

Na žalost, taman kada sam se privikla, desila mi se tragedija kada je moj tata za kojeg sam bila izuzetno vezana iznenada preminuo. Luka je tada imao tri mjeseca i sigurna sam da tada nisam imala bebu ne bih preživjela. Tako da sam ja rodila njega, a on mene ponovo…

MamaKlik: Šta savjetujete drugim mamama?

Milana: Ne volim kada mi neko daje savjete u vezi sa mojim djetetom, jer smatram da ga sama najbolje poznajem, pa isto tako i ja rijetko dajem savjete.

Ja, recimo, svoje dijete nisam vakcinisala zbog strašne alergijske reakcije koju je imao na prvu vakcinu, kasnije se ispostavilo da je alergičan na bjelanjak, ali mi to tada nismo znali, tako da svaka majka treba da se vodi svojim osjećajem, on ne vara. Samo da treba mnooogo strpljenja, razumijevanja, i razgovora, to da.

MamaKlik: Kako uspijevate uskladiti posao/karijeru i porodicu?

Milana: Ja sam svjesno žrtvovala karijeru zbog porodice i djeteta i zbog toga mi nije žao.

Život svoje porodice planiram u skorije vrijeme graditi u inostranstvu, jer smatram da u našoj zemlji budućnost nije ni malo blistava.  

Doduše, ja sam sve vrijeme radila, i to noću kada Luka spava, ali ne intenzitetom koji bi posao stavio ispred moje porodice. Smatram da to nije vrijedno.

Inače nisam pristalica materijalističkog svijeta, važniji su mi zdravlje moje porodice, duhovni mir i ljubav,od bilo kakve vrste materijalnog bogatstva.

MamaKlik: Možete li sa našim mamama podijeliti vaš najdraži a najbrži recept?

Milana: Jedna tikvica, 2 jajeta (domaća po mogućnosti), 200 grama šunkarice, 100 g svježeg sira, malo peršuna, sol, biber, brašno i pavlaka. Sve sastojke sitno isjeckati izmiješati i ispeći u rerni, pred kraj zaliti pavlakom. Lagana i ukusna večera.

MamaKlik: Vaš životni moto?

Milana: Prava svrha života jeste posvetiti ga nečemu što će nas nadživjeti.