Bračna psihoterapija: Kada je potrebna i kako funkcioniše?

Zašto se nesuglasice, svađe i sukobi dešavaju u parterskoj vezi ili braku? Da li je partnerima potrebna pomoć psihoterapeuta i kako izgleda terapija sa parovima? Pročitajte u nastavku…

Svaki odnos, pa tako i partnerski, bračni, prolazi kroz različite faze i u tim fazama ima svoje uspone i padove, periode kada nam je sa nekim lijepo i kada bude teško. Neke od nesuglasica riješimo lako, neki se riješe spontano, a neke nam izgledaju nerješivo. I ma koliko se trudili da nadjemo rješenje, ostajemo zaglavljeni ili stalno iznova i iznova svjedočimo istim ili sličnim neprijatnim situacijama ili razgovorima.

Terapija para pomaže da dvoje ljudi koji su uključeni u romantičnu vezu steknu uvid u svoj odnos, razriješe sukob i poboljšaju zadovoljstvo u vezi koristeći razne terapijske intervencije.

Najčešći problemi sa kojima se u psihoterapijskom kabinetu Agora sreću terapeuti Maja Delibašić i Marija Mijatović kada je u pitanju bračna psihoterapija su:

  • podjela kućnih poslova i obaveza oko djece
  • nedostatak fizičke bliskosti
  • nedostatak pažnje od strane partnera
  • proširene porodične relacije
  • problemi nastali zbog nekog trećeg lica ili člana proširene porodice, kao što su brat, sestra, majka otac
  • nesuglasice u vezi sa vaspitanjem djece
  • podrška u karijeri
  • hrkanje i druge navike spavanja
  • problemi u seksualnom funkcionisanju
  • suočavanje sa nevjerom bračnog partnera i mnogi drugi razlozi.

U nekim slučajevima, parovi sami riješe ovakve i slične probleme, u nekim slučajevima, u odnosu dodje do krize koju partneri ma koliko se trudili ne uspijevaju da riješe. U ovim situacijama nam se bračni par najčešće obrati za pomoć.

Tada stručno lice, psihoterapeut sa njima obavi inicijalni intervju, uzme podatke o njihovom zajedničkom životu, o tome kako je bilo ranije, a kako njihov odnos izgleda sada, iz ugla oba partnera i koja su njihova očekivanja od psihoterapije.

Ovo je nešto što čini prvu seansu.

Kao i svaki psihoterapijski proces, tako i ovaj ima svoje faze.

Prva faza predstavlja uspostavljanje kontakta, čvrstog odnosa sa terapeutom, i ova faza uključuje dijagnostičke metode, kojima terapeut dolazi do relevantnih informacija, potrebnih za dalji rad i uspostavljanje povjerenja u terapeuta i psihoterapijski proces.

U ovoj fazi terapeut postavlja pitanja, aktivno slusa, često i upisuje ono što klijenti imaju da kažu, po potrebi zadaje testove i upitnike kojima lakše i brže dolazi do potrebnih informacija.

U kasnijim fazama klijenti postaju aktivni učesnici u procesu. Pritom se od obe osobe očekuje da budu posvećene poboljšanju odnosa, istovremeno gledajući u sopstvene snage i slabosti.

Bračna terapija može pružiti odgovore na važna pitanja parova i pomoći im da otkriju njihove pojedinačne okidače i druge aspekte. Iza naizgled nerješivog problema u vezi se najčešće krije neki nerazrešeni zastoj u ličnosti jednog od partnera ili oboje. Terapeut analizira problem iz aspekta obe ličnosti pojedinačno, kao i iz aspekta para.

Transakciona analiza nudi modele komunikacije koje obučeni psihoterapeuti u kabinetu Agora primjenjuju u terapiji parova, porodičnoj i grupnoj psihoterapiji.

“U analizi komunikacije analiziramo komplementarne i ukrštene transakcije, poruke koje su poslate na socijalnom i one koje se šalju na psihološkom planu, duple poruke, verbalnu kao i neverbalnu komunikaciju i ‘psihološke igre’. U terapiji analiziramo obrasce ponašanja svakog od partnera, klijenti prorađuju neka svoja disfunkcionalna uvjerenja koja kreiraju njihovo viđenje sebe i osobe sa kojom su u vezi, i koja utiču na donošenje njihovih odluka. Analiziraju se osjećanja sa kojima su klijenti u kontaktu kao i ona koja su skrivena i maskirana nekim drugim osjećanjima koja nisu funkcionalna ovdje i sada”, navode iz Agora kabineta.

Nekada je potrebno svega nekoliko seansi da bi se u psihoterapiji riješio problem sa kojim se par nosi često jako dugo, nekada je potrebno i vise vremena, u zavisnosti od samog problema, motivacije sa kojom klijenti dođu, funkcionalnosti svakog od partnera kao i zainteresovanosti i posvećenosti oba učesnika.

“Terapija parova nije namijenjena tome da par po svaku cijenu sačuva odnos”, kažu terapeuti Maja Delibašić i Marija Mijatović, “Već da ukoliko za to postoji obostrana motivacija taj odnos učini kvalitetnijim, jačim i postigne da taj odnos bude zadovoljavajući za obe strane”.

U nekim slučajevima, partneri u terapiji uvide da taj odnos nije ono što žele i u tom slučaju terapija pomaže rastavljanju ili razvodu koji obe strane prihvataju kao nešto što u njihovoj situaciji predstavlja zdravu i dobru odluku.

“Ono što je naše zapažanje je da tokom terapijskih sesija i nakon toga, parovi izražavaju veće nivoe zadovoljstva i sveukupne sreće. Najveći broj parova izvještava da je dobilo pomoć koja im je potrebna. Rekli su da su im bračni terapeuti dali sredstva koja su im potrebna za donošenje efikasnijih odluka o njihovim vezama. Pored toga, poboljšalo im se cjelokupno mentalno i fizičko zdravlje, kao i radni učinak. Uvijek je preporuka traziti pomoć psihoterapeuta u što ranijim fazama neslaganja jer to pomaže uspostavljanju pravila odnosa i brzom uspostvljanju ravnoteže, sprječavajći nove probleme i neprijatne situacije koje donosi odnos koji ne funcioniše skladno”, poručuju iz psihoterapijskog kabineta Agora.

Kabinet Agora