Kako postići sve – I vrijedne domaćice i uspješne poslovne žene

Muškarci kažu da se ženama ne može ugoditi. Želele su emancipaciju, a sada ne znaju šta bi i kako bi sa njom. Još su nezadovoljnije u toj slobodi. Kada su se već izborile da više ne budu “samo” majke i domaćice, poželjele su da im se vrati ona ženska lakoća postojanja. Stalno se žale da i dalje žive u muškom svijetu, iako su osvojile sve profesije čija su im vrata do juče bila zatvorena. Same su sebi nagomilale obaveze, a sada prebacuju supruzima da im je teško. Kao da su oni krivi za sve. A da li tako misle i žene?

Iz ženskog ugla to izgleda sasvim drugačije.

Žene kažu da se muškarcima ne može ugoditi. Ljubomorni su što one savršeno mogu da žive život bez njih. One sada mogu da se školuju i za vojnike, ostvare ekonomsku nezavisnost, vaspitavaju djecu i prave najbolje pite. Ili uz to mogu da imaju i harmonične brakove. Ali, muškarci ne shvataju da im otežavaju svakodnevicu stalnim pritiscima. Oni bi da imaju ženu koja je predana supruga, požrtvovana majka i vrijedna domaćica, ali i da radi osam sati dnevno, zarađuje i ne vodi glavnu riječ u kući. Ne žele da se liše svoje balkanske udobnosti koja podrazumijeva da muškarci ne kuvaju, ne čiste kuću, ne rade domaći sa djecom i ne mijenjaju im pelene. Gde je istina? I postoji li, uopšte, samo jedna?

AKO SE SLOŽIMO DA JE ŽENA POSTALA MULTIFUNKCIONALNA U MODERNOM DOBU, JER JE DOBILA MNOGO ULOGA ZA KOJE SE I BORILA, ALI DA SE NIJEDNE PREĐAŠNJE NIJE OSLOBODILA.

Znači li to onda da je emancipacija zapravo postala i njeno lično breme? Nijedna obaveza manje za nju, a gomila novih sa kojima se budi. Kako je moguće da uspostavi balans između privatnog i poslovnog da bi sačuvala sebe? Biljana Bogovac je diplomirani ekonomista, članica Upravnog odbora Srpske asocijacije menadžera i majka troje djece, koja želi da ohrabri pripadnice ljepšeg pola.

– Jedini način je da ne razmišljate iz ugla da nešto morate – kaže sagovornica. – Žena zna šta je sve čeka u toku radnog dana i treba da napravi plan. Ali, u taj plan mora da uđe i trenutak ili trenuci za sebe. Ne mogu da mislim da li je dovoljno da provedem ovoliko vremena na ovome ili onome, nego smatram da sam u svakom trenutku sposobna da procijenim kada treba i šta treba, a ostalo radim onako kako najbolje mogu. Ne treba se baviti analizom i plakati nad sopstvenom sudbinom što si žena, pa i majka, pa i ovo i ono, tek posao… Mislim da je emancipacija prirodno došla u momentu kad su se za nju stvorili uslovi i tako je. Jer sve ovo što meni stoji na raspolaganju nije bilo dostupno mojoj majci, a tek ne mojoj baki. Znači, sad može ovako, i to je to. Treba biti srećan zbog toga.

Moraju da se dokazuju na više polja

Istraživanja pokazuju da pripadnice nježnijeg pola često imaju opravdan razlog za svoje nezadovoljstvo na polju karijere, jer je činjenica da se mnoge nalaze u težoj poziciji od muškaraca. One konstantno moraju da se dokazuju na poslu, a s druge strane ih čekaju djeca, kuhinja i muž Balkanac, za kojeg su kućni poslovi ispod časti. Nerijetko im pod takvom presijom strada zdravlje, ali pod okriljem takve, stalne napetosti, urušava se i porodica. Sagovornica to vidi iz malo drugačijeg ugla:

– Pripadnici oba pola moraju stalno da se dokazuju na poslu, ali mislim da poslovne žene više moraju da dokazuju da umiju da budu dobre supruge i majke nego što imaju pritisak na radnom mjestu. Imam malu rezervu prema riječi Balkanac, jer smatram da je to termin koji je izmišljen kako bi opravdao veoma nepristojno i neljudsko ponašanje, a ne tipičnog muškarca. Poznajem veliki broj Balkanaca koji su savršeni muževi i veoma podržavaju svoje uspješne supruge. Takvi ne dijele poslove na njene i njegove.

ČINJENICA JE, MEĐUTIM, DA MNOGI MUŠKARCI TEŠKO PRAŠTAJU USPjEH SVOJIH KOLEGINICA, JER SU VOĐENI PREDRASUDAMA DA JE NJIMA IPAK PRAVO MjESTO KOD KUĆE, ZA ŠPORETOM.

Omalovažavanja tu zato nisu isključena, a ponekad su i vrlo prisutna. Na pitanje da li se i sama suočavala sa takvim situacijama, Biljana kaže:

– Ako se zaista nađem u prisustvu takvog muškarca, onda je normalno da osjećam presiju. Međutim, moram da priznam da sam imala tu sreću da radim uglavnom sa veoma fer kolegama, koje možda jesu bile zavidne na uspjehu, ali ne zbog toga što sam žena, već zato što je u ovom svijetu veoma velika konkurencija za sve.

Manje plaćene od muškaraca

Jedna od nepravdi na koju dame stalno ukazuju je da su ženski poslovi i dalje manje plaćeni i cijenjeni od muških. U tim neravnopravnim okolnostima, teško je pobediti u “laktanju”. I sagovornica to priznaje:

– Iskreno, nije lako. Ali, ima načina da se i to promijeni. Jesu žene manje plaćene od muškaraca, ali su i posvećenije, pa ako se to prepozna kao vrijednost, onda mogu brzo da napreduju i da stignu do samog vrha. Smatram da je prodornost u poslu neophodna i prirodno potrebna, međutim, ne i da treba da bude prekomijerna i nepoštena. I dalje vidim da ljudi prepoznaju one koji imaju mjeru u tom “laktanju” i obično oni malo duže sačekaju, ali na kraju budu nagrađeni za svoje strpljenje i “mjeru”. Lično sam imala podjednaku borbu i sa ženama i sa muškarcima.

I čini se da se pripadnice nježnijeg pola, uprkos svim preprekama, zaista bore lavovski za sebe. Ponekad baš muški. Ima li nade da će im u perspektivi zaista biti lakše i ljepše, da će ih više razumjeti i poštovati njihov talenat, umijeće, upornost, uspjeh? Sagovornica je optimista.

– Mislim da hoće. Sve je više talentovanih, upornih i uspješnih žena, a kako to bude još češća pojava, tako će biti neminovno da se prihvati. Kao i sve u životu. A kako će se one u tome osjećati, to je individualno. Ako radite ono što volite, trebalo bi da budete srećni. Možda je fer da kažem da je moguće da postoje profesije u kojima su žene zaista u drugom planu, ali ovo čime se ja bavim je podjednako otvoreno za oba pola. Sve je na ličnim vještinama koje se pretvaraju u uspjeh ili ne. I na kraju da budem veoma iskrena – treba prihvatiti i činjenicu da možda postoje profesije i uloge u koje žene ne treba da idu. Isto važi i za muškarce.

PRONAĆI POMOĆ, POSTAVITI PRIORITETE

Sagovornica “Života plus” kaže da žene koje se bave onim što vole i u čemu uživaju mogu da prevaziđu probleme koji su stigli sa emancipacijom. Ali, važno je, dodaje, da su adekvatno plaćene da bi mogle da rasterete svoj dan nekim obavezama.

– Ako ne stižu da se bave običnim kućnim poslovima i detaljima koji se po nekoj inerciji stavljaju u domen ženskih (domaći zadaci djece, pripremanje obroka, kupovina), trebalo bi jednostavno da pronađu pomoć. Žena prosto odluči da li će, bez obzira na to što može da pronađe sat vremena za peglanje poslije posla, angažovati nekog ko će to umjesto nje da uradi. Taj sat može da provede sa drugaricama na piću, sa djecom ili u kozmetičkom salonu. Iskreno, ne znam uspješnu ženu koja sve te poslove obavlja sama i ne smatram da bi to bilo normalno. Tu bi nešto ozbiljno bilo ugroženo. Ono što ne može da nedostaje jeste ljubav – prema suprugu i djeci. Ali ne ona mjerena brojem sati provedenih sa njima, već činjenicom da smo tu kada treba, da se ta uloga ne može zamijeniti ničim drugim i da joj se uvijek daje prioritet. Čak i kada je posao u pitanju, ako je mojoj ćerki bitno da budem u školi, mom sinu da budem na priredbi, ja nađem načina da mi oni budu prioritet.

Izvor: Novosti