Branko Ćopić: “Izokrenuta priča” zbog koje ćete se valjati od smijeha

Branko Ćopić:

Smijali smo se do suza i sa dubokim emocijama proživljavali sve te divne priče iz neprocjenjive riznice knjiga Branka Ćopića. Smatramo i vjerujemo da i današnje generacije treba da dožive ljepotu njegove pisane riječi, da dotaknu bogatstvo koje nam je Branko Ćopić ostavio i koje nas je u velikoj mjeri oblikovalo u odrastanju.

I zato vam donosimo totalno otkačenu “Izokrenutu priču”, koja će, tipičnom Brankovom metodom motivisanja mašte, lako da zainteresuje vaše mališane na čitanje knjiga. A, ona počinje upravo ovako:

“Ova je priča pretrpjela zemljotres, pa je u njoj sve ispreturano. Pokušajte vi da svaku riječ vratite na njeno pravo mjesto.”

Tek je brdo izišlo iza sunca, a krevet skoči iz prostranog čiče, navuče noge na opanke, stavi glavu na kapu i otvori kuću na vratima.

– Gle, noćas je zemlja dobro pokvasila kišu! – začuđeno progunđa brk sučući čiču, pa brzim dvorištem požuri niz korake, istjera štalu iz krave i reče:

– Rogata livado, idi pasi u zelenoj kravi, a ja ću noge pod put, pa ću poći u drva da donesem šume.

Čiča stavi rame na sjekiru i namignu babom na svoje oko.

– Bako, skuvaj u jajetu četiri lonca dok se posao vrati s čiče. Danas će ručak slatko pojesti starca.

Put raspali niz čiču dižući svojom širokom prašinom oblake opanaka. Od toga se uplašiše neka kola, pa u trku izvrnuše konje, a uzda ispusti kočijaša i bubnu ledinom o leđa.

Događaj se uplaši od ovoga neobičnog čiče i opruži polje preko nogu jureći brže nego brdo preko zeca. Najzad, kad je bacio sebe ispred pogleda, od zuba mu zacvokota strah i glava mu se diže na kosi: iz obližnjeg vuka virila je krvoločna šuma!

– Au, sad je bostan obrao čiču! Obuzet ludim starcem, naš ti strah preskoči preko čakšira i podera trn, pa brže od polja potrča preko zasijane zvijezde.

Pred kućnom babom dočeka ga vjerni prag.

– Tako mi svetog vuka, eno nedjelje u šumi! – viknu glasina hrapavim čičom. Kuća se prepade, uskoči u babu i zabravi ključ vratima, a siroto drvo pope se na čiču i gore se uhvati granom za ruke očekujući dvorište da dojuri u vuka.

Branko Ćopić
Priče ispod zmajevih krila, 1950.

Nepoznata molitva autora “Malog princa” podsjeća nas na ono što je zaista važno

Momo Kapor: Najljepši citati velikog boema koji će vas oduševiti

Mudrosti Marije Montessori koje će vam pomoći da postanete bolji roditelj