Mama intervju: Adriana Basara

Black&White Photo Credit to: David Capone

Adriana Basara, četvorostruka šampionka u roditeljstvu, mama Evgenije, Emilije i blizanaca Elene i Konstantina, tetka jednom Rastku, drugarica usvojene kuce Maxa, po struci profesorica geografije i etnologije, dugogodišnja novinarka i voditeljka Radio-televizije Republike Srpske, predsjednica humanitarne organizacije “Budimo ljudi” i članica Udruženje porodica sa četvoro i vise djece “4+”.

Srdačna, angažovana i organizovana, žena-zmaj kojoj ne treba dan od 48 sati kako bi sve postigla i obišla krug oko planete, jer sve stiže i prije roka.

Kada smo je pozvali da se dogovorimo oko fotogrografija za ovaj intervju, grabila je raspoloživ trenutak da provoza bicikl na vrelom popodnevnom suncu. I u rekordnom vremenu poslala slike. Eto, to je Adriana.

MamaKlik: Kada počinje a kada završava Vaš dan?

Adriana: Najčešće moj dan počinje oko 6.30, a završava oko 2-3 ujutro. Nekada, kada mi obaveze dozvoljavaju, spavam duže ujutro, ali i to je do 7.30 najduže.

MamaKlik: Koji vam je nadraži dio dana?

Adriana: Ujutro, kada ne radim vikendom i kada se moja djeca izvlače iz svojih kreveta, onako sanjivi dođu u moju sobu i onda se izležavamo i po sat vremena i pričamo. Ili naveče, pred spavanje… sumiramo dan, pričamo (izmišljamo) priče, pjevamo, planiramo sutrašnji dan.

A nekada… iskreno, kada sam druga smjena na poslu, pa ujutro odvedem blizance u vrtić, starije djevojčice odu u školu, onda Max i ja šetamo. To su baš rijetki momenti, jer i kada sam druga smjena, vrijeme iskorištavam za obaveze koje imam u drugim organizacijama.

MamaKlik: Imate li vremena za sebe i kako ga provodite?

Adriana: Svaki slobodan trenutak koristim za društveno-koristan rad, ali svakako da imam baze koje mi pune energiju. To su moji najbliži i najdraži. Porodica i prijatelji. Volim da odem na dobar techno party, rock svirku. Volim da vozim bicikl, plivam, ponekad trčim… mada ja cijeli dan provodim u nekom trku hahahah.

Brzinski selfi u pokretu

Uglavnom nađem vremena za sve i okružena sam ljudima koji imaju razumijevanja za moje vrijeme i obaveze, tako da se više drugi prilagođavaju meni, na čemu sam im beskrajno zahvalna.

Smatram da svaka mama mora imati vremena za sebe i da tada radi ono što joj daje pozitivnu energiju. Jer, srećna mama-srećna djeca.

Ja mogu reći da sam veoma srećna.

MamaKlik: Vaše vrijeme sa djecom izgleda…?.

Adriana: S obzirom na to da imam četvoro djece od kojih su blizanci najmlađi (3,5 godine), a između njih i dvije starije ćerke je velika razlika, kao i među njima dvjema, nastojim da rasporedim vrijeme prema njihovim obavezama i potrebama.

Adriana, vesela četvorka i ljubimac Max

S najstarijom ćerkom Evgenijom (15 godina), koja mi je velika pomoć, i koja je  samosvjesna, odgovorna, samostalna i veoma inteligentna djevojčica, vrijeme provodim tako što razgovaramo na mnoge teme, škakljive i obične, svakodnevne.

Imam ogromno povjerenje u nju, kao i ona u mene što, smatram, da je u današnje vrijeme veoma važno. Ona je umjetnička duša, za razliku od mene, ali obje buntovnici, pa se vrlo lako dogovorimo za sve.

U posljednje vrijeme, dosta vremena zajedno provedemo u kuhinji, zajedno isprobavamo neke nove recepte (da se razumijemo, kuhinja i ja se baš ne volimo. :))

Srednja ćerka Emilija (uskoro 9 godina) je sušta suprotnost od Evgenije. Iako je i ona samostalna i inteligentna, ona je prava šmizla. Sama sebi je dala nadimak Dragocjena :)) Voli da se šminka, sređuje (to je od bake naslijedila).

Blizanci i Dragocjena :))

Najčešće, vrijeme (kad ne učimo) provodimo u razgovorima o mnogim životnim stvarima, sada je vrijeme kada je sve živo interesuje. Uz to, stalno nešto eksperimentiše, tako da nam kuća često liči na laboratoriju.

I ona i Evgenija vole da idu sa mnom kada imamo humanitarne akcije. One su već velike djevojčice tako da mogu shvatiti radost pomaganja drugima i drago mi je da obje to vole.

Troipogodišnji blizanci Elena i Konstantin zahtijevaju najviše mog vremena. Kada nisu u vrtiću, najčešće se družimo sa bratovom porodicom. Rastko, tetkino dijete, je sedam dana stariji od blizanaca, pa su onda kao trojke.

Idemo u park, ili smo u dvorištu, u šetnji, igraonici, kući…sve zavisi od vremena, raspoloženja i dogovora. Brat, snaha i ja glumimo tako Patrolne šape, Super krila, Pepu i mnoge druge likove crtanih filmova.

Crtamo (tu se uključi i Emilija) bojimo, igramo se plastelinom (ne pitajte, sva kuća je izlijepljena hahaha), imamo sportske igre, a s obzirom na to da imaju dvije starije sestre, dosta toga uče prije svojih vršnjaka.

Znaju i sami da se zaigraju, tako da te trenutke iskoristim da napravim večeru, sredim kuću i slično. Nevjerovatno su maštoviti, i da imamo kakav video nadzor u kući, to bi bilo bolje od reality showa.  

Mala banda na okupu

MamaKlik: Kako ste odreagovali kada ste saznali da ste u drugom stanju?

Adriana: Svaka moja trudnoća je bila planirana. Iz tog razloga sam bila svjesna trudnoće, ali mi je najveće iznenađenje bila trudnoća sa blizancima.

Inače sam vrlo smirena osoba, niti se pretjerano radujem niti tugujem, ali kada mi je ljekar rekao da ću roditi blizance, to je bio takav nalet sreće i nevjerice u isto vrijeme. Onda smo jedva čekali da saznamo kojeg su pola.

MamaKlik: Kako su prošle Vaše trudnoće?

Adriana: U prvoj trudnoći sam više bila u bolnici i kući u krevetu, nego u pokretu. U drugoj trudnoći se nisam smirivala kući uopšte. Čak sam na porod otišla sa laptopom, jer sam prvo morala da prevedem priloge za sutradan, pa da se onda porodim. Nakon oba porođaja sam odmah počela raditi.

Sa blizancima je bilo dosta smirenije, bila sam kući od samog konstatovanja trudnoće, jer je bila visokorizična, a i na porodiljskom bolovanju 1,5 godinu.

Hormoni mi u trudnoći podivljaju, tako da ne podnosim nikakve mirise ni okuse prvih šest mjeseci trudnoće. Poslije sam kao aždaja…gutam sve pred sobom ahahahah. Samo sam se u prvoj trudnoći udebljala 18 kg i nekako mi je tijelo bilo puno vode. Ostale dvije trudnoće su po tom pitanju bile umjerene. Nekako sam se najviše debljala poslije trudnoće, nego u trudnoći. I s ostacima te kilaže se i danas borim.

Blizanci poziraju

MamaKlik: Kako biste opisali vaše prve dane sa bebom?

Adriana: Od djetinjstva sam uvijek išla kod porodica koje su tek dobile bebu. Oduvijek volim djecu i od svoje sedme godine, kada sam dobila brata, sam sve upijala. I kako se moja mama brinula o njemu,i njene prijateljice o svojoj djeci.

Tako da kada sam rodila prvu ćerku, nije bilo onog straha od nepoznatog, koje majke prvorotkinje najčešće osjećaju. Nekako sam znala dosta toga. U to vrijeme nije bilo toliko portala za mame i bebe, internet se nije mnogo ni koristio, nije bilo androida, pa sam se više oslanjala na svoj instinkt.

Dosta mi je pomagao pokojni otac od mog bivšeg muža, jer je, s obzirom na svoje obaveze, imao najviše vremena, a Evgeniju je obožavao od prvog dana.

Kasnije, kada sam rodila Emiliju, čitala sam mnogo o raznim sistemima vaspitanja, zdravoj hrani za bebe, interaktivnim igrama i sl. I kada uporedim njih dvije, mislim da je najbolje oslanjati se na sopstveni instinkt i samo pratiti znake koje vam beba šalje. Ne možete pogriješiti.

MamaKlik: Šta savjetujete drugim mamama?

Adriana: Da se opuste. Saslušaju svačiji savjet i onda odvažu, prilagode sebi i svojoj djeci i učine kako misle da je najbolje. Da ne razbijaju sebi glavu da li nešto čine dobro ili ne. Da ne kopiraju druge mame. Svaka beba je jedinstvena, posebna. Da slobodno prepuste tatama dio brige. I da ne stoje kao kopci nad njihovim glavama. Vrijeme sa tatom je potpuno različito od onoga sa mamom.

Da nađu vremena za sebe…jer, ponavljam, srećna mama-srećna beba.

Srećna mama i srećna djeca

MamaKlik: Kako uspjevate uskladiti posao/karijeru i porodicu?

Adriana: Samo dobrom organizacijom, razumijevanjem kolega, porodice, prijatelja i djece, naravno. Kada ste predani nečemu ( a ja imam više fokusa) onda ništa nije ni teško ni nemoguće.

MamaKlik: Možete li sa našim mamama podijeliti vaš najdraži a najbrži recept?

Adriana: Supa iz kesice (ona Podravkina što ima nacrtanog pijetla hahaha) i špagete bolonjez. Kupim već gotove sastojke začina u kesici, meso i špagete i to je to. Pretpostavljam da svaka mama to bar nekad iskoristi.

Inače, svi volimo različita jela, pa se nekako trudim da svima udovoljim. Volimo tradicionalna jela. Jedino Max i ja jedemo sve hahahah

MamaKlik: Vaš životni moto?

Adriana:   Help
                 One
                 Person
                 Everyday