10. aprila 2017. god Banjaluka bilježi sjajan događaj. Prvi put na ovim prostorima održana je obuka terapeutsko ronjenja za osobe sa invaliditetom i to na Gradskom olimpijskom bazenu.
Nakon sjajne nesvakidašnje revije “Prepoznaj ženu u meni” koju je osmislila i organizovala dr Snežana Kutlešić-Stević, došla je na ideju terapeutskog ronjenja. Uspjela je u ovoj namjeri i zajedno sa RK “Buk” iz Banjaluke , održana je prva obuka ovakvog tipa.
– Za sada imamo samo ime i dobru volju učesnika. Želimo da uz pomoć lokalne zajednice projekat učinimo dostupnim svima kojima to može pomoći. Hidroterapija puno pomaže kod oduzetosti donjih ekstremiteta. Dok su u vodi nemaju grčeve mišića sa kojima imaju problema. Osim toga mogu da plivaju kao i zdrave osobe – istakla je Kutlešić-Stević.
Dr Snežana Kutlešić-Stević je jedna od rijetkih osoba iz političkog i javnog života koja se bavi unapređenjem kvaliteta života osoba sa invaliditetom. Portal MamaKlik je pozvao dr Kutlešić-Stević sa pitanjem šta lično za nju znače ove aktivnosti:
“Znače sve, to je moj život! Radim to od srca i sa velikom ljubavlju. Dajem im snagu i podršku a zauzvrat dobijam motivaciju da idemo dalje, jači i motivisaniji. Postoje mnogi projekti u mojoj “glavi” koje želim uraditi za njih. To su osobe koje uz moju i podršku svih nas -mogu još mnogo uraditi!”
Marija Bilčar, jedna od polaznica nakon obuke u vodi izjavila je:
” Divan je osjećaj biti u vodi. Kao da sam lebdjela. Ronjenje za zdrave je izazov, dok je za nas to malo komplikovanije. Ronioci se služe i rukama i nogama, a mi se oslanjamo samo na ruke i moramo nositi tegove na leđima da bismo zaronili .”
Oduševljene nije krila ni druga polaznica kursa Sanja Jokić.
– Osjećala sam pozitivno uzbuđenje. Fantastičan je osjećaj biti slobodan pod vodom. Ronjenje je za mene veliki izazov, ali i jedinstvena prilika da se upustim u novi svijet bez kolica i barijera.
Slična iskustva je imala je i Tatjana Varga iz Zagreba, koja je pomagala Sanji i Mariji da se prilagode pod vodom.
– Ronim od 2009. i od tada život mi se promijenio nabolje. Sviđa mi se taj osjećaj slobode. Mogu bez kolica vidjeti mnogo stvari, jer svako ronjenje je drugačije. Obožavam da gledam ribe, koralje i morski svijet – kazala je Varga.
Član ronilačkog kluba “Buk” Branislav Rađević, koji je nakon obuke u Sloveniji dobio licencu za rad sa licima sa invaliditetom, objasnio je da je sistem ronilačke obuke isti kao i kod zdravih osoba.
– Ipak imaju neki elementi na koje instruktori moraju obrati pažnju, kao na primjer na koji način ih spustiti u vodu i pomoći im da izađu te kako prilagoditi neke vježbe za njih – kazao je Rađević. Naveo je da bi ova obuka trebalo da traje oko deset dana.- Nakon toga ćemo ih odvesti na more da bismo mogli sa njima raditi na otvorenom. Cilj projekta je osamostaliti ih da mogu bez ičije pomoći biti pod vodom – istakao je Rađević.
