Mama intervju – Danijela Filipović

Danijela Filipović, postdiplomac  Fakulteta političkih nauka, Odsjek Novinarstvo i komunikologija, novinar, radijski i televizijski voditelj. Istovremeno radi  nekoliko naizgled različitih poslova: PR i marketing u radiju Bobar,  voditelj i novinar jutarnjeg programa „Udri muški“ te  koordinator NVO „Otvorena mreža“ iz Sarajeva. Majka šestogodišnjeg Grigora. Đaka prvaka.

Mamaklik : Kada počinje a kada završava vaš dan?

Danijela : Dan mi počenje onako kako mi izgleda više od polovine života: udarajući muški. Kao voditelj jednog od najgledanijih jutranjih programa „Udri muški“, koji se emituje na televiziji PINK BH radni dan mi počinje od pola šest ujutro. Kako se radi o jutarnjoj emisiji, programu koji počinje od sedam sati važno je da sam odmorna, naspavana, našminkana i sređena za prvo javljanje iz Banja Luke. Nasuprot tome, u kasnim večernjim časovima sam smoždena, umorna, iscijeđena sa jedinom željom da konačno legnem u krevet i malo odspavam.

Mamaklik : Koji vam je nadraži dio dana?

Danijela : Bez konkurencije najdraži dio dana mi je, kada to stignem, onaj trenutak kada moj šestogodišnji sin izlazi iz škole. Kao i većina današnjih roditelja razapeta između posla i potrebe da budem dobra majka, povremeno stignem da dođem po dijete u 14.30 jer mu se tada završava nastava. U većini slučajeva taj zadatak ima Grigorova teta, koja ga čuva od njegove druge godine.

Ne  znam kako bi moj život izgledao bez tete. Da, nije tata, nego teta. Savremene majke vjerujem da znaju o čemu pišem. Tetama hvala. Ne spadam u onu grupu sretnica koje imaju na raspolaganju baka-deka servis.  Kako sam jako rano izgubila roditelje, ostala sam uskraćena za podršku majke u prvim danima i godinama vlastitog majčinsta,  ali snalazimo se….I tate su tu da pomognu, ali kako naše društvo nije prošlo onu civilizacijsku tranziciju ili šta već, mužu je naprimjer mnogo teže dobiti odsustvo sa posla jer se svaki problem u porodici i briga o djetetu nekako pripisuje majci. U nemalom broju slučajeva mužu je na upit o eventualnom odsustvu sa posla bilo  postavljeno pitanje: „A, a gdje je Danijela!?“.

Imam još jedan omiljeni dio dana, kada ne stignem po Grigora u školu. To je onaj momenat kada završim poslovne obaveze i uvučem se u svoj stan. Svaki put, ali baš svaki kažem „Dome, slatki dome“.

Mamaklik : Imate li vremena za sebe i kako ga provodite?

Danijela : Vrijeme za mene, najčešće je vrijeme sa sinom. Volim to. Vikendima imamo „Dane za nas“. Grigor se već subotom rano ujutru budi sa pitanjem: „Mama, jel danas dan za nas?“.   I da ne pravim od sebe idealnu majku, jer ja to nisam a, savršenstva uostalom ni ne postoje, nekad sam i sebična kada je moje vrijeme u pitanju. Šta radim? Hm, otpratim oca i sina na neki trening ili utakmicu i uzmem knjigu, pustim neku od ovih novih visokobudžetskih serija ili naprosto zurim u prazno. I to se dešavalo. E, tu kod slobodnog vremena za zaposlene majke ima jedna zamka. To je ono šta uraditi po kući dok nikog nema da nam zaboga ne bi neko „smetao“. To sam zaista radila dugo vremena i konačno prestala. Radim još jednu stvar  koja iako je kliše  daje rezultate. Pronalazim zadovoljstvo u malim stvarima i  kada god sam u prilici. Recimo ako sam na poslovnom putu, potrudiću se da isti iskoristim kako bih posjetila muzej u nekom gradu, pogledala pozorišnu predstavu i upoznavala nove ljude i različite kulture. Nedavno sam imala priliku da boravim u Francuskoj, u gradu okruženom Alpima, Grenoblu. Nezaboravno iskustvo, odlična kuhinja i divna arhikterura. Stekla sam i nekoliko novih prijatelja i počela sam da učim i jezik. Tačno je ono što kažu za Francuze. Jako su pomosni na svoj jezik i kulturu. Ali su i srdačni, susretljivi i vrlo opušteni i jednostavni.

 

Mamaklik : Vaše vrijeme sa djecom?

Danijela : To je onaj „Dan za nas“. Smijemo se, bar se trudimo da to radimo što češće. Djeca su nevjerovatna, već od najranijeg djetinjstva Grigor se trudi biti šarmantan i duhovit. Vrijeme provodimo po trenutnom nahođenju i bez posebnih priprema. Kada je lijepo vrijeme trudimo se biti što je duže moguće napolju. U ovim danima kada nema mnogo sunca idemo u bioskop ili mjesto nazvano Grigorovim riječnikom  „Tamo gdje se jedu kokice“ , u pozorištu se ništa ne jede ali se pretrpimo posebno kada nam se dopadne predstava . Potom igramo društve igre, čitamo, pišemo, s vremenom negdje otputujemo. Sa jednim djetetom  ipak je, sve  lakše. Zaista se divim majkama sa dvoje i više djece. Treba im dati orden, platu i podići spomenik!

Mamaklik : Kako ste odreagovali kada ste saznali da ste u drugom stanju?

Danijela : Ta sreća se ne može opisati. Posebno u mom slučaju. Prije  trudnoće sa Grigorom, imala sam ozbiljan zdravstveni problem, onkološki i savjet ljekara bio je da što prije ostanem u drugom stanju. Ranije sam imala spontani u desetoj nedelji i moj strah kod nove trudnoće bio je neopisiv. Ispostavilo se bez razloga, a dolazak Griše na svijet značila su dva života – i moj i njegov.

Mamaklik : Kako je prošla vaša trudnoća?

Danijela : Sve sa Grigorom je lako. Pa i trudnoća. Svakome bih poželjela istu.  Radila sam praktično do porođaja, a kako sam na fakultetu imala još nekoliko ispita sjećam se da sam jedan položila 18. a Grigor se rodio 23. februara. Hm, ovaj ispit je bio pismeni pa mi kasna trudnoća tu nije puno značila  a  porodila sam se na carski rez jer je gospodin sjedio u stomaku i nije imao namjeru da se okrene. I hvala mu na tome. Mada ni ovo sa carskim nije baš – carski, ali preživjela sam i sve zaboravila.

Mamaklik : Kako biste opisali vaše prve dane sa bebom?

Danijela : Bila sam potpuno van sebe. I bilo je dana kada nisam izlazila iz pidžame. Nisam stizala da se presvučem. I da, onaj grozni momenat kada krene laktacija i ono silno znojenje. Fuuuuuj znam da sam mislila kako je sve na početku materinstva pretjerano bolno. Boljela me  je rana od carskog, grudi od Grićinog halapljivog sisanja, bolio me i njegov plač, grčići i moja potpuno prirodna nesigurnost. Često razmišljam o drugom djetetu upravo iz razloga što mislim da bih možda sada kao iskusnija majka malo više uživala. Ili ne bih. Možda se rađamo s tim.

Mamaklik : Šta savjetujete drugim mamama?

Danijela : Savjet je jednostavan. Ne trudite se da budete savršene ni u čemu, pa ni u majčinstu. To je nemoguće. Mislim da smo mi žene postavile ispred sebe previsoke ciljeve. Moramo biti profesionalci u svom poslu, nakon porođaja izgledati  kao Victoria Secret anđeli ili bar blizu, biti domaćice, spremati zimnicu, kuvati domaću i zdravu hranu, živjeti u čistom, urednom domu koju miriše na vanilu i kiflice…….Ne, trebalo bi da budemo normalne i da sačuvamo prsebnost. Trebaće nam za našu djecu kada budu  u pubertetu.

Mamaklik : Kako uspjevate uskladiti posao/karijeru i porodicu?

Danijela : E sad bih ovdje trebalo da napišem dobrom organizacijom. Ali, kada bi se šalili. Uglavnom nikako. Uvijek negdje i neko mora da trpi. Odlučujem prema prioritetima. I molim za razumijevanje. Trudim se da posao završavam u toku radnog vremena koje je u mom slučaju ionako predugo. Tu se 100% usmjerim samo na posao. Poslije podne oko pet kada dođem kući, zatvorim ona vrata od stana i tada sam mama. Mislim da mojim načinom života i  obavezama koje imam najviše trpe prijatelji. Ali, pravi su  pa razumiju.

Mamaklik : Možete li sa našim mamama podijeliti vaš najdraži a najbrži recept?

Danijela:  Moj izbor je Sicilijanska pasta

potrebno je oko:

  • 4 praziluka / ona tanja /
  • 200 gr piletine
  • Aleva paprika
  • Vrhnje za kuvanje
  • 4 čena bijelog luka, svježi bosiljak
  • Sušeni paradajiz / može, a i ne mora/
  • pasta po izboru

Propržiti piletinu da porumeni, na malo maslinovog ulja /ako ga imate/. U to dodati nasjeckani praziluk, promiješati i dodati četiri kafene kašičice Aleve paprike. Dinstati dvadesetak minuta. Pred kraj dodati sitno sjeckani bijeli luk, malo svježeg bosiljka i vrhnje za kuvanje. Sve dobro promiješati. I za kraj dodati sušeni paradajiz, koji je prethodno isječen na veće komade.

U  međuvremenu skuvati tjesteninu i kada sos bude gotov sve skupa sastaviti i promiješati. E sad, mame to znaju, ali da podsjetim tjesteninu vaditi nekom šupljom kašikom u gotov sos. I ona voda u kojoj se kuvala tjestenina je važna jer je puna skroba.

Kada poslužite, pospite permezanom a za mame i tate koji vole pikantnija jela obavezno pastu pospite mljevenim chili papričicama.

Mamaklik : Vaš životni moto?

 ŽIVOTNI MOTO MI JE KAO I SVE DRUGO U ŽIVOTU JEDNOSTAVAN: PROBLEMI SU TU DA SE RJEŠAVAJU!