Momo Kapor: Najljepši citati velikog boema koji će vas oduševiti

Momo Kapor: Najljepši citati velikog boema o ljubavi, samoći, životu, ženama…

Na današnji dan 2010. godine preminuo je Momo Kapor, talentovani umjetnik, književnik, slikar i novinar, čovjek koji je tako lako a opet tako snažno pisao o životu, o ljubavi, ženama, o boemskom Beogradu koji je toliko volio. Kao omaž njegovom stvaralaštvu i (pod)sjećanje na veličinu kakva je bio Momo Kapor, najljepši citati nas razgale, oraspolože ali i zamisle…

Rođen je u Sarajevu 1937. godine. Diplomirao je slikarstvo 1961. godine na beogradskoj Akademiji likovnih umetnosti. Objavio je veliki broj naslova, romana i zbirki priča i autor je velikog broja dokumentarnih filmova i televizijskih emisija. Jedan je od najčitanijih savremenih pisaca sa naših prostora.

Donosimo vam najljepše citate ovog velikog boema i slavnog književnika:

Momo Kapor: Najljepši citati o ljubavi, samoći, životu…

“Stvari ne vrijede onoliko kolika im je cijena, već onoliko koliko smo u njih uložili ljubavi.”

” Nikada nemamo dovoljno vremena za one koji nas vole, već samo za one koje mi volimo.”

“Ljubav… Ona je teška kao bolest i kada čovjek ima sreće da je preživi, zauvijek mu ostanu ožiljci koji probadaju u određeno vrijeme; pri pomenu nekog imena, u nekom blijedom predvečerju, uz muziku koju smo nekada zajedno slušali, čak i pri letimičnom pogledu na ulični sat pod kojim smo se sastajali.”

“Mnogima bi se dopao da se nisi trudio dopasti se svima.”

“Ne, nije me sramota da stojim na buvljaku i prodajem osjećanja. Moja su! Važno je da ne kradem, a od nečega se mora živjeti.”

“Postoji li vječna ljubav? – Nisam vječan pa ne znam.”

“Možda se sreća sastoji u tome da na vrijeme prestanemo sa trkom za srećom? Da stignemo do života prije no što nam ljekari zabrane pušenje, alkohol, hranu, kupanje, sunčanje i ljubav?”

“A šta je to – ljubav? Kad gledaš u zvijezde bez razloga i kad podijeliš žvaku i kad pokloniš cvet i ustupiš ljuljašku u parkiću kada je na tebe red da se ljuljaš! Kad onome koga voliš daš jedan griz i kad podijeliš sa njim gumu za brisanje na dvoje i kad mu das jedan liz! Kad nacrtaš srce i unutra upišeš vaša dva imena. Ako to nije ljubav, ja onda, stvarno ne znam šta je!”

“Osmijehneš li se djeci, ona uzvrate osmijehom. Osmijehneš li se odraslima, oni se pitaju: “Zašto se ovaj smije?”

“Danas svako ima mobilni telefon, ali mnogi nemaju kome da telefoniraju. Nikada sastaviti sva dobra.”

“Traži se jedna polovna nedjelja, bez vijesti o nesrećama i ratovima! Traže se prijatelji, makar dotrajali, svi oni iščezli, raseljeni, izgubljeni, poženjeni, traže se svi oni što su nas raznosili komad po komad, dio po dio: dijelove našeg vremena, naše ljubavi, traže se da vrate ljubav.”

“Čovjeku se obično dešava ono čega se najviše plaši. Jer, to ne postoji nigdje, osim u njegovoj glavi. Onda izađe iz glave, uobliči se, izazove sudbinu i dođe. I to je dobro. Inače bi se čitava stvar pretvorila u rutinu. A navika, šta je? Neka vrsta smrti.”

“Čovjek može da nađe koliko god hoće prijatelja sa kojima će da priča, ali malo je onih sa kojim će da ćuti.”

“Ne treba se plašiti samoće. Ona je plemenita, ona je dio našeg života, baš kao i okupljanje. Ali nju ne može svako da izdrži! Ona nije za slabe, koji neprestano moraju da budu okruženi drugima da bi zaboravili koliko su slabi. I ne može svako iz svoje samoće, poput školjke, oblikovati biser i pokloniti ga drugima. Jer, poznato je: ne pravi svaka školjka biser.”

“Usamljenost nije u tome što smo sami, nego u tome što ne postoji ništa za čim čeznemo.”

“Ljudi mnogo griješe kada jedince optužuju za razmaženost. Po meni, oni su mnogo manje razmaženi od ostalih. Osnovna stvar kod njih je – osjećanje usamljenosti. Uvijek nekoga molite da se igra s vama, ili da spavate zajedno kada vas je strah, i uvek taj neko pristaje ili ne pristaje, hoće ili neće. Inače, uglavnom ste sami.”

“Čovjek može da kaže da mu život nije promašen ako može bar jednu jedinu stvar da uradi bolje od drugih.”

“Zvijezde padaju i danju, samo to mnogi nisu u stanju da vide.”

“Nije li umjetnost zaista pokušaj odgađanja smrti ili način da se stekne neuzvraćena ljubav? Zbog čega bismo, inače, pisali, crtali, gravirali, ako ne da ostavimo neki trag o svom bijednom, kratkotrajnom postojanju na ovoj planeti – jedan skroman trag među mnoštvom drugih tragova, koji se dopunjuju i govore o stalnom ljudskom pokušaju da se nadigra i nadživi prolaznost i zaborav.”

“Ja vjerujem da svaka priča pronađe onoga kome je namjenjena; poput poruke upućene iz dalekih vremena.”

Momo Kapor: Najljepši citati o mamama i domaćicama:

“U međuvremenu, postalo je nepristojno da žena za sebe kaže da je domaćica. Na pitanje: “Čime se Vi bavite, gospođo?”, ona će se snebivati, zastati jedan dugi trenutak, pa tek onda izgovoriti to poražavajuće priznanje da je domaćica i da ne radi ništa drugo.

U vreme kada su žene menadžeri, sekretarice, ministarke ili u najmanju ruku pi-arovi kojih ima mali milion, biti domaćica, koja ne radi ništa drugo, poražavajuće je priznanje o uzaludnosti života.

A ima li ičega svetijeg od tog najčešćeg zanimanja u našim krajevima, od tog žrtvovanja karijere i taštine, da bi se služilo bližnjima s ljubavlju koja je sve ređa u našim životima?

Odlaziti na pijacu, birati prstima najbolje voće i povrće, smišljati za svaki dan nove obroke koji se neće ponavljati, a uz to voditi računa da se što manje potroši, kuvati, prati i peglati, čistiti kuću, držati je uvek blistavom i udobnom, plaćati račune za struju, vodu, grejanje i telefon, tražiti od muža sa nelagodom svakog dana pare za sve to, biti sekretar i pi-ar porodice, a često i lekar i negovateljica, a pri tom reći društvu da se ne bavite ničim.

Zato drage moje domaćice, kada vas one osobe dugih, lakiranih noktiju, pitaju čime se bavite, slobodno im recite da se bavite onima koje volite!”

Momo Kapor

Mika Antić ima jednu od najljepših pjesama za tate i sinove. Morate je pročitati

Mudre misli o djetinjstvu: “Djeca su ogledalo roditelja”

Nepoznata molitva autora “Malog princa” podsjeća nas na ono što je zaista važno