Mama intervju – Sanja Živković

Sanja Živković - učiteljica
Sanja Živković - učiteljica

Sanja Živković, u privatnom životu  majka troje djece, a u profesionalnom učiteljica koja radi i sa  djecom sa posebnim potrebama (oni ju smatraju za svoju drugu majku). I sam rad učiteljice, pored svoje troje djece, zahtjeva puno energije (učiteljice će to najbolje znati) a kako izgleda kada  se neko i pored svih tih obaveza odluči da veliki dio svog vremene i energije usmjeri na rad sa djecom koja ipak zahtjevaju posebnu pažnju, pobliže nam je objasnila sama Sanja.

Sanja Živković je  mama tri sina: Petra, Ivana i Luke. 25 godina  braka sa Brankom, kaže da su stari da bi imali još djece a mladi da budu baka i deda ; ). Ja sam učiteljica, rečenica koja me čini beskrajno sretnom već 24 godine. Biti osoba koja uvodi dijete u svijet znanja, uči ga prva slova je privilegija i odgovornost prema tom malom biću, njegovoj budućnosti  i roditeljima koji ga sa punim povjerenjem upisuju u školu.

“Po genetici i karakteru se najviše pronalazim u Cvijićevom opisu Dinarskih ljudi. Živ duh, raznovrsna osjećajnost, maštovita, u svojim akcijama obično inspirišu pobudama moralne i duhovne vrste; materijalni  interesi imaju samo ulogu drugog reda“ i naravno na to moram dodati  tvrdoglava, impulsivna, volim da se smijem i stalno pronalazim razlog za to” – navodi Sanja.  Zeničanka po rođenju, i  divnim uspomenama na djetinjstvo i mladost u  rodnom gradu . Studirala u Banja Luci koja će se pokazati  sudbonosnom. Moj Suprug Branko je Banjalučanin, tu smo sklopili brak,  djecu sam rodila u BanjojLuci, a naš sin Ivan  sada studira u Banja Luci.

Volonterski rad

Već 16 godina član Udruženja za pomoć djeci sa posebnim potrebama Doboj. Dugo postojimo i ponosna sam na ovaj volonterski anganžman koji za rezultat ima mnoge dobre projekte, učionice, sportski klub, igrališta, pomoć porodicama, humanitarne akcije, manifestacije, edukacije. Najponosniji smo svakako na opremanje našeg Dnevnog centra. Moja posbena radost je pokretanje programa za socijalnu inkluziju i integraciju djece predškolskog uzrasta. “Kutak” je u Doboju započeo septembra 2014. i još traje.  Rad na realizaciji ovog programa donio mi je i najdaže priznaje “Šampioni inkluzije” na konkursu UNICEF BiH. Zatim tu je članstvo u Rotary Clubu Doboj, ovih dana vodimo akciju za nabavku mobilnog inkubatora za prjevremeno rođene bebe.  Volontiranje smatram sastavnim dijelom moga života, jer ako želimo da ovaj svijet bude bolje mjesto za djecu mi smo ti koji moraju dati doprinos.

Sanja Zivkovic sa porodicom
Sanja Zivkovic sa porodicom

Mamaklik: Kada počinje a kada završava vaš dan?

Sanja: Moj dan počinje rano, volim jutro i to mi je najljepši dio dana. Ako imam obaveza moj dan se produži i radim do kasno.  Najsretnija sam ako sve uspijem završiti tako da mi ostane vremena za čaj i čitanje uveče.

Mamaklik:Koji vam je nadraži dio dana?

Sanja: Jutro.

Mamaklik: Imate li vremena za sebe i kako ga provodite?

Sanja: Volim da čitam, i to su trenuci koji su samo moji.

Sanja Zivkovic u Udruzenju
Sanja Zivkovic u Udruzenju

Mamaklik: Vaše vrijeme sa djecom?

Sanja: Sretna sam jer moj život je ispunjen djecom.  Moji sinovi su već odrasli momci, najmlađi ide u srednju školu i njemu još treba pomoći oko obaveza. Petar i Ivan su samostalni tu sam kao “studentski servis”.  Volimo da zajedno pogledamo film, slušamo muziku.

Mamaklik: Kako ste odreagovali kada ste saznali da ste u drugom stanju?

Sanja: Šok! Jer na svim pregledima prije toga su mi rekli da nemam šanse da zatrudnim zbog problema sa maternicom.

Mamaklik:  Kako je prošla vaša trudnoća?

Sanja: Stresno! Sve moje trudnoće su bile visoko rizične, propisano strogo mirovanje, morala sam koristiti  lijekove, imala i neke medicinske  zahvate, i  mučnine do samog poroda.  Najteži je bio straha kakve posljedice sve to može imati na bebu.  Hvala Bogu da su bebe svaki put bile dobro. I danas mi je najljepše vidjeti trudnicu koja je aktivna, šeta, i može da uživa u tom zaista blagoslovljenom stanju.

Mamaklik: Kako biste opisali vaše prve dane sa bebom?

Sanja: Šta? Kako? Zašto? Svaki put sa imala hiljadu pitanja i nedoumica da li radim sve kako treba. Prvikavanje i upoznavanje koje je obostrano. Beskrajna sreća da je sve prošlo kako treba sa trudnoćom,  porodom i ogroman strah svaki put kada pomislite da nešto nije u redu. Od onoga da li je gladno, žedno, zašto plače…temperatura, zubića ..pa do danas kada vam se ne javi  da je stigao a odvezao se u drugi grad : )

Mamaklik: Šta savjetujete drugim mamama?

Sanja: Dojite vaše bebe. Mazite djecu kada su mala jer tako brzo porastu. Volite vaše dijete bezrezervno i uvijek,  budite mu podrška  i oslonac.  Povjerenje se razvija jedino ako je obostrano,  uvijek budite iskreni pa će biti i oni.  Zapamtite, kakvi vi budete prema vašem djetetu takvo će ono biti prema vašim unucima. 

 

Mamaklik: Kako uspjevate uskladiti posao/karijeru i porodicu?

Sanja: Teško, ali se može sa određenjim odricanjima, prilagođavanima.

Mamaklik: Možete li sa našim mamama podijeliti vaš najdraži,  a najbrži recept?

Sanja: U zagrijan pretis lonac staviti malo masnoće,  dva tri veća komada mesa bez kosti zapeći da porumene, okrenuti meso  na drugu stranu i na njega stavi krupno narezan kupus, na kupus krupno isječenu mrkvu, korjen celera i paškanat, papriku, oljušten paradajiz, pa opet kupus. Staviti začine po želji, obično stavljam  biber u zrnu, 2 lista lovora, prstohvat kima, nasjeckan peršunov list ili mirođiju i soli po želji , nasuti 2 do 3 dcl vode (zavisno od veličine lonca i količine povrća i mesa).  Tek tada poklopiti pretis, kad zapišti smanjiti i kuhati vremenski prema količini u loncu.

Mamaklik :Vaš životni moto?

Sanja: Neponovljivi  Andrić “Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti!”