Iako generalno nisam osoba koja previše brine, pogotovo bespotrebno, ponekad je i sama činjenica da sam u drugom stanju dovoljna da se u mojoj glavi nasade razna pitanja i brige. Posljednjih nedjelja sam više vremena provodila na internetu, pa sam, u pauzama obaveza koje imam, odlazila na sajtove posvećene budućim i sadašnjim mamama.
Ni sama ne znam zbog čega, ali iznenadilo me je more tekstova na temu „savjeti za trudnice na ljetovanju“. Kao da je postojao neki nepisani kodeks o kome samo ja nisam imala pojma… Pravila ponašanja koja se moraju poštovati, u protivnom zažalićete dan kad ste poželjeli da odete na more i to još trudni.
Nisam odoljela i pročitala sam, čini mi se, sve što sam napisano na tu temu našla na internetu. Pregršt savjeta, istraživanja i informacija bez kojih se, uvjeravaju me, ne mogu dobro pripremiti za more, a kamoli bezbrižno provesti i koji dan tamo.
MA KOLIKO DA SAM MISLILA DA MORA (BAREM OVA NAMA BLIŽA) NE SPADAJU U EGZOTIČNE DESTINACIJE, NASLOVI UPORNIH PORUKA „TRUDNICE, OPREZNO NA MORU“, UVjERAVALI SU ME DA GRijEŠIM.
I odjednom – pitanja „Kako plivati sa stomakom“, „koji kupaći da odaberem“, „koliko trudnica smije da bude na suncu“ i druga, nastanila su se trajno u mojoj glavi.
Ljudi u mom okruženju, pogotovo stariji članovi porodice, mišljenja su da odlazak trudnice na plažu definitivno treba da se svrsta pod ekstremne sportove.
Savjete o tome kako bi trebalo da se ponašam na plaži prekidaju jedino da bi mi još koji put pojasnili kojim zaštitnim faktorom treba da namažem stariju ćerku, kad treba da joj dozvolim da se kupa, do koje dubine i kolika krošnja treba da bude ispod koje treba da potražimo hlad.
I kad poželite od svega toga da pobjegnete na internet, dočekaju vas forumi, tekstovi, prijeteći naslovi. Kao da se i offline i online svijet udružio u plemenitoj namjeri da spase trudnicu đavolje rabote – odlaska na more.
Tješila me je jedino činjenica da za dva dana idem na pregled kod svog ginekologa i već sam čvrsto odlučila da ga udavim svim dilemama koje me muče.
Moj doktor pripada onom tipu ljudi koji ne djeluju baš oduševljeno kada čuju neko bespotrebno/glupo pitanje. A priznaćete, ona koja padaju trudnicama na pamet često su u ovoj kategoriji. Zbog toga sam čekanje u ordinaciji prekratila razmišljanjem kako da pitanja „Koliko dugo smijem da plivam, da li smijem da se sunčam, koja temperatura vode je ok, da li smijem da plivam prsno i leđno ili da naučim još neki stil“ upakujem u jedno smisleno.
Nakon pregleda, gledanja bebe i doktorovog kratkog „Pitanja?“ nevješto sam počela sa:„Pa… planiramo da idemo na more… ako je sve ok… ako Vi dozvolite. Pa me interesuje… kako da se ponašam i…“ – moje potencijalno glupo pitanje prekinuo je odgovor „Na more? Uživajte i lijepo se provedite“.
Da uživam, na moru – TRUDNA?! Moja baba i sve njene komšinice bi se krstile odreda – tamo na onoj vrućini ima samo da skuvam tu bebu u stomaku.
Meni je to bilo dovoljno.
SVE ONE SULUDE DILEME I NEPOTREBNE BRIGE DOBILE SU SASVIM LOGIČAN ODGOVOR. AKO IDEŠ NA MORE, UŽIVAJ, BILA TRUDNA ILI NE.
Poslije pregleda sam bila pomalo smiješna sama sebi – Poslije dvije godine idem na more. Po prvi put idem u Rovinj. Prvi put ću se kupati sa svojom ćerkom. Prvi put ću i plivati trudna. Makar voda bila hladna, makar se prepekla na suncu i ja i beba unutra, makar otplivala koji metar dalje nego što sajtovi kažu da smijem – uživaću. To je bar lakše raditi nego se brinuti…
Autorka: Jasmina Gavrilov Dražić, Mama Online
