PRIČALI SU… DA JE TRUDNOĆA BLAŽENO STANJE, DA JE ŽENA TAD NAJSRETNIJA, DA JE U HORMONSKOM BALANSU, DA JE SREĆNA, VOLJENA, SIGURNA, NASMIJANA, ZDRAVA, POTPUNA… I SVI SE TE PRIČE DRŽE KAO DA ĆE ODSTUPANJEM OD TOG KLIŠEA PREKRŠITI NAJSVETIJI KOLEKTIVNI UGOVOR, USLJED KOG BI TE NEDAJBOŽE ZADESILE TANTALOVE MUKE…
Prva dilema: roditi ili ne… ?
Sad mogu uslijediti rafalske osude, ali realno usljed ove gore navedene bajke, svi očekujemo i zahtjevamo da okolnosti za dolazak bebe budu idealne, a realnost… opozit idealnosti… Tako da je i ova dilema potpuno realna i očekivana. Ali zbog transgeneracijiski prenošenog stava o blaženom stanju, tu žena upada u prvi krug pakla i preispituje sebe i svoje vrijednosti, a okolina, ako joj se da mogućnost, „dobrodušno“ kamenuje tu ženu i njenu postojeću dilemu, sa jasnim preuzimanjem svih prava da su oni ti koji daju blagoslov oko čega se neko može dvoumiti, a oko čega ne može… Ti zakoni naravno ne važe za iste.
Idemo dalje…
Odlučila se na opciju trudnoće. Hormonski balans?! Meni to stanje više liči na bipolarni poremećaj. Iz smijeha iz dubine stomaka se prelazi u nezaustavljivo ridanje… A onda, ponovno u kontektu gorenavedenepriče logično slijedi i krivica zašto plače kad treba biti poptpuno sretna.
Blaženi su oni koji nisu proživljavali mučnine, neki govore o jutarnjim mučninama, a nekima su dobro znane jutanje, poslijejutarnje, prijepodnevne, podnevne, maloposlijepodnevne, poslijeponevne, predvečernje, večernje, noćne…
Suočavanje sa promjenom tijela…
Kad dođe do bujanja, već postoji saznanje da naše biće u nama raste, i to je zaista divno, ali ne umanjuje strah i frustraciju od strija, celulita, težine tijela… Opet oni dušebrižnici ovo nazivaju egoističnim i trivijalnim, a trudnica, ma koliko bila samosvjesna – em se bori sa sobom, em sa okolinom, em im ipak malo vjeruje (jer je nekih nebitnih njih istomišljenika baš mnogo), pa opet izbija krivica… Žena je i dalje i emotivno i seksualno i društveno i ambiciozno biće. Sa trudnoćom se ovi aspekti uopšte ne gase! Naprotiv!
Partner…
Iz pozicije žene on nastavlja na jednak način da funkcioniše, a biće jednako bogat dolaskom djeteta, dok žena se suočava sa doživljavanjem smanjene privlačnosti, pospanošću ili nesanicom, hormonskim erupcijama, promjenom stila života, izmijenjenom funkcionalnošću, povlačenjem sa posla, ako već ima djecu – nepromjenjena briga o njima, što iziskuje supermenske sposobnosti… E tu dolazi do pojave ljutnje i grmljevine prema partneru. Postoji vapaj za pažnjom, a zbog tih tako glasnih vapaja dolazi do njegovog povlačenja. Onda tuga, usamljenost, na sve navedeno… Dupla. Jer osim što je žena tužna, tuguje i što beba u njoj osjeća njenu tugu.
Brigu da li će beba biti dobro da ne spominjem.
Ako ovo nekim slučajem čita muškarac…
Volite, mazite, pazite, tetošite svoju trudnu partnericu…
Legenda o idealu trudnoće koja se prenosi sa koljena na koljeno usmenim, pisanim, elektronskim predanjima često dovodi do pogoršanja emotivnog stanja žene. Cilj mi je da shvatite da sve što osjećate – vi osjećate, i da i velika većina osjeća slično, ali ćuti… jer su i njima ćutali… Upadanje u osjećanje krivice što nismo „kao Bane“ je neproduktivno, čak destruktivno. Tako da… dozvolite sebi sve oscilacije, sve misli, dileme koje jurišaju glavom, tijelom… To nije dokaz da ste loši i poludjeli, naprotiv, to samo znači da ste živi i da osjećate svoje tijelo, da razmišljate o svom životu i preuzimate odgovornost za njega.
Autor: Irena Spasojević
