Davanje antibiotika djeci sa virusnim infekcijama: Istine i zablude

Nedvosmisleno je jasno da antibiotici NE mogu izliječiti virusne infekcije! Žalosna je činjenica da djeca (ovo važi i za odrasle) često NEPOTREBNO dobijaju antibiotike – iako se radi o jasnim virusnim infekcijama!

 

To je jedan, ako ne i najvažniji, vid nepravilne primjene antibiotika, ali i glavni uzrok rastuće otpornosti (rezistentnije) bakterija na antibiotike.

Svjedoci smo pojave „superbakterija“ koje NE MOŽEMO pobijediti ni jednim poznatim antibiotikom, ali i sve većeg broja „običnih“ bakterija koje više ne reaguju na standardne antibiotike, već traže primjenu daleko jačih (i sa mnogo više neželjenih efekata) antibiotika, koji se moraju davati intravenski – u bolničkim uslovima.

Ne treba zaboraviti da antibiotici imaju i neželjena dejstva, a posebno treba naglasiti da se danas jasno znaju mehanizmi kako antibiotici SLABE djetetov imuni odgovor! DA –  nije greška, antibiotici SLABE imunološku sposobnost organizma da se bori sa infekcijama koje NISU bakterijske! A to je posebno izraženo kod djece koja često dobijaju antibiotike!

Mnogo toga se mora preduzeti da bi se ovo riješilo, a mi smo se odlučili da razbijemo najčešće zablude koje se gotovo svakodnevno javljaju, a vezane su za nepotrebnu – pogrešnu primjenu antibiotskih sirupa (ili injekcija) kod djece sa virusnim infekcijama. Podijelili smo ih u dve grupe zabluda: prve su vezane za povišenu temperaturu i respiratorne viruse, a druge za gušobolje i upale grla.

ANTIBIOTICI KOD POVIŠENE TEMPERATURE I RESPIRATORNIH VIRUSA

  • Čim je temperatura visoka – sigurno je bakterijska infekcija, da se što prije da antibiotik

Nije uvijek tako!

Povišena tjelesna temperatura je jedan od znakova infekcije, ali ne ukazuje na vrstu uzročnika koji je infekciju izazvao. Ljekari vole da kažu da je visoka temperatura nespecifičan pokazatelj, što znači da samo znamo da je dijete u problemu, ali ne i zašto je temperatura visoka.

Visoka temperatura obično ide iz infekcije, ali i bolesti koje nisu infekcije, a prati ih visoka tjelesna temperatura. Kada govorimo i infektivnim oboljenjima, kod djece su virusi veoma čest uzrok visoke temperature, a oni se NE LIJEČE antibioticima! Primjer je aktuelni grip, a nažalost i epidemija malih boginja.

Pregled djeteta, uz pomoć rutinskih analiza (krvna slika, CRP i pregled mokraće) brzo rješava dijagnostičku dilemu, pa kada se ustanovi da se radi o virusnoj infekciji – NE DAJE se antibiotik, bez obzira na visinu temperature!

  • Dijete je imalo febrilne konvulzije – „fras“, pa je zato najbolje već pri sljedećoj pojavi povišene temperature odmah dati antibiotik – za svaki slučaj.

Potpuno pogrešno!

Febrilne konvulzije se javljaju NE zbog neke posebne bakterijske ili virusne infekcije, već zbog posebne reakcije djeteta (koje ima predispoziciju – sklonost ka „frasu“) na visoku temperaturu!

Zato je najvažnije OBARATI temperaturu (lijekovima – antipireticima uz rashlađivanje djeteta), a dok se ne utvrdi uzrok visoke temperature, NE TREBA „napamet“ započinjati antibiotsku terapiju! Antibiotik nije antipiretik – lijek kojim se obara povišena temperatura, dakle antibiotikom se NE obara visoka temperatura!

  • Dijete ima jaku virusnu infekciju, dijagnoza je potvrđena i krvnom slikom u kojoj su leukociti na donjoj granici. Već pet dana ima visoku temperaturu da se ipak krene sa antibiotikom – da se spriječi širenje virusa i komplikacije!

Ovo nikako ne treba raditi!

Ne može se spriječiti širenje virusa antibiotikom. Razlog je prost – antibiotici ubijaju bakterije, ali ne i viruse, pa ni virus gripa. To što dijete ima pet dana temperaturu je TIPIČNO za aktuelni grip! Visoka temperatura obično traje sedam dana.

Činjenica je da se kod gripa ponekad mogu očekivati komplikacije koje se liječe antibiotikom, ali se to ne radi unaprijed!

Prvo, može dijete proći i bez komplikacija, a drugo, ako se dese “pod antibiotikom” u obavezi smo da u terapiju uključimo drugi “jači” (šireg spektra) koji je često u formi injekcija. Zato odluku o eventualnoj antibiotskoj terapiji donosi pedijatar – poslije pregleda djeteta!

Piše: Dr Goran Vukomanović

Izvor: Moj pedijatar