Tehnike disanja za brži i lakši porođaj

Da bi porođaj što bolje prošao, važna je adekvatna priprema trudnice. Ona obuhvata upoznavanje sa fazama porođaja, kao i savladavanje tehnika disanja, opuštanja i napinjanja. Tehnike disanja na porođaju važne su iz više razloga:

– Pravilnom dubinom i ritmom širenja i skupljanja pluća postiže se maksimalan priliv kiseonika u krv.
– Prethodnim vježbanjem disanja jačaju se mišići koji pomažu lakšem porođaju
– Za vrijeme porođaja, a naročito u fazi istiskivanja ploda, disanje sprječava da se nepotrebno gubi snaga.
– Koncentrisanjem na određenu tehniku disanja za vrijeme porođaja, skrećemo sebi pažnju sa osjećaja bola i usmjeravamo pažnju samo na disanje, pa se tako bol lakše podnosi i savladava.

Postoje nekoliko tipova disanja, a mi vam predstavljamo najvažnije: 

Prvi tip disanja

Primjenjujemo ga kada su kontrakcije na 10 – 20 minuta, a traju oko 20 sekundi. Udahnemo duboko na nos i izdahnemo kroz zube, s tim da je izdisaj dva puta duži od udisaja. Udisaj ne treba da se vrši punim kapacitetom pluća, nego do nekih 70 odsto kapaciteta. Ovaj tip disanja je jedan opuštajući tip disanja. Uz pomoć njega se porodilja opušta, poboljšava se dotok kiseonika plodu, koji se za vrijeme kontrakcije smanjuje, a materica koja se steže dobija dovoljno kiseonika.

Drugi tip disanja

Pred kraj prvog porođajnog doba porodilja osjeća potrebu da gura – to je tzv. prelazna faza između prvog i drugog porođajnog doba. Pošto u ovom periodu grlić nije potpuno otvoren, napinjanje je samo nepotrebno gubljenje snage. Ovde je bitno da se ne napinje, već da se nadolazeća bol „prediše“. U ovoj fazi porođaja kontrakcije su veoma jake po intenzitetu, traju od 60 – 65 sekundi i javljaju se u intervalima 5 – 10 minuta. Ovdje primenjujemo drugi tip disanja u kom na vrhuncu bola počinjemo s „dahtanjem“.

Ovo disanje ima pet faza:

  • Prva faza – kratak udisaj na nos.
  • Druga faza – dahtanje opuštenih obraza (bitno je da se ne „dahće“ iz grla, jer je to veoma zamorno i suši grlo, nego da se dahće opuštenih obraza)
  • Treća faza – izdisaj dug i lagan.
  • Četvrta faza – pauza.
  • Peta faza – kratak udisaj na nos (dok traje bol sve se ponavlja).

Disanje kod istiskivanja ploda

U ovoj fazi porodilja aktivno učestvuje tako što svojevoljno pojačava napone. Porodilja je u polusjedećem položaju, oslonjena na jastuk, s rukama na potkoljenicama ili uhvaćena za ručke kreveta. Ona treba da uskladi napone svojevoljnim potiskivanjem. Kada osjeti napon, porodilja primjenjuje forsirano disanje, treba da udahne, stavi bradu na grudnu kost, zaustavi disanje, skoncentriše snagu u donjem dijelu stomaka i lagano napinje prema dole, izdišući kroz zatvorene usne.

Poslije svakog napona treba da se odmori i prikupi snagu za sljedeći napon. Kada porodilja udahne, dijafragma se spušta prema dolje i zajedno s trbušnim mišićima čini trbušnu presu.

Disanje za zaštitu međice – „dahtanje“

Ovo disanje se primjenjuje za vrijeme rađanja glavice ploda. Prestaje se gurati i primjenjuje se disanje za zaštitu međice. Babica treba da upozori porodilju da, iako ima napon, da ga prediše, da ne gura. Ovim disanjem sprječavamo da dođe do naglog rastezanja mišića karličnog dna i pucanja međice ili vaginalnog područja.

Primjenom ovog tipa disanja, glavica će lagano kliznuti preko međice što će spriječiti pojavu rascjepa.

Porodilja treba da spusti glavu na uzglavlje, da je ne diže i odmah da počne s površnim i ubrzanim disanjem (dahtanjem). Ali u toj fazi, u toku površnog i ubrzanog disanja, porodilja treba povremeno duboko da udahne i izdahne. To omogućava porodilji da se ne zamori u toku površnog brzog disanja.


Detaljnije o primjeni tehnike disanja i porođajnim dobima pročitajte u tekstu: Stiže beba – Sigurni znaci početka porođaja i 4 porođajna doba