Kako izgleda život sa četvoro djece opisuju oni koji to najbolje znaju – oni koji taj život žive. A evo i sa kojim problemima se suočavaju, ali i šta je ono što ih vodi naprijed.
Četiri para obuće, četiri kompleta knjiga, dva paketa pelena i dvije uplate za vrtiće – svakodnevna je računica roditelja koji odgajaju četvoro djece, a kojom magijom to uspijevaju, otkrivaju porodice Jevtić i Mihajlović.
Šestočlana porodica Jevtić iz Užica
Kada ima za dvoje, imaće i za troje, a kada sa trećim nenadano dođe i četvrto – eto obaveze više, u slučaju porodice Jevtić iz Užica – nemjerljive sa srećom koju im pričinjava puna kuća djece, ma koliko im finansije mnoga zadovoljstva ograničavale.
ČEDTRDESETDVOGODIŠNJI ANA I DEJAN JEVTIĆ SU 2016. DOBILI BLIZANCE LENU I VOJINA. NJIHOVO NAJSTARIJE ČEDO, VANJA, IMALA JE TADA OSAM, A NJEN MLAĐI BRAT IVAN ŠEST GODINA.
“Planirajući porodicu, željeli smo najmanje dvoje djece, sa dogovorom “ako se desi treće – desi se”. Ispostavilo se da se desilo ne samo treće, već sa njim i četvrto. To mora da se doživi da bi se osetio taj osjećaj radosti”, priča majka.
Dejan je u to vrijeme bio nezaposlen, a Ana, kao i sada, primala je porodiljsku platu, zanemarljivu u odnosu na potrebe koje je iziskivalo podizanje dvoje školaraca i dvije bebe.
Vodili su se rezonom: “Svi materijalni problemi jednom će biti juče, ali sreća koju donose djeca ostaje zauvek”.
Žive u stanu nimalo komfornom za šestočlanu porodicu, za koji otplaćuju kredit, pa su jednu sobu morali da pregrade da bi Vojin i Lena dobili svoj kutak.
Bilo je, a i sada ima, raznih komentara poznanika, od oduševljenja i iskrenih čestitki, preko neutralnih, npr. “lijepo je vidjeti puno djece, ali u tuđoj kući”, do glasnog šuškanja iza leđa “šta će im to, ko će toliku djecu izdržavati”.
Ne mare Ana i Dejan za tuđe priče, žive svoju milinu, ljubav nadjačava sve probleme.
Tražeći iole sigurniji i plaćeniji posao, otac se borio da uzgred, sa strane, namakne koji dinar više. Sada je zaposlen, podigli su malinjak, materijalne prilike su se promijenile u njihovu korist. Ipak, ni blizu onome što bi se moglo nazvati lagodnim životom.
“Vanja i Ivan su veliki i razumiju šta im se može priuštiti, a šta ne, a dajemo sve od sebe da ne oskudijevaju u onome što imaju njihovi drugari. Nedostaje nam mnogo toga, ne pamtimo kada smo izašli u neki provod, ali nas deca toliko ispunjavaju da se uopšte ne osećamo da nam nešto fali”, kaže Dejan Jevtić.
Da su Vojin i Lena došli na svijet dvije godine kasnije, Jevtići bi, izračunali su, kroz mjere pospješivanja nataliteta za treće i četvrto dijete, od države dobijali 28.000 dinara.
“Ne znamo koliko će drugima značiti u planiranju porodice, ali nama bi mnogo vredilo da je nas zakačila ta pomoć. Pelene deset, vrtići osam hiljada, vannastavne aktivnosti, školski pribor”, računaju Jevtići koje bi budžetske rupe zakrpili kad bi dobili sredstva koja će dobijati neki drugi roditelji koji krenu njihovim putem.
Četvorke – blizanci porodice Mihajlović
Nenad i Nataša Mihajlović već sedam godina su među najbogatijim Beograđanima – oni imaju Dunju, Mašu, Maju i Dušana, koji su rođeni u razmaku od četiri minuta!
U domu Mihajlovića u Surčinu nikad nije dosadno, razdragane četvorke pune su pitanja i iznenađenja, svađaju se i mire, a prema riječima roditelja, najmirniji su kada se podijele i igraju po dvoje.
“Nakon prve vantjelesne oplodnje, Nenad i Nataša su do samog porođaja očekivali tri bebe. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije, sačekalo ih je iznenađenje”, nakon Dušana, Maje i Maše, pojavila se i Dunja!
“Pristali smo na tri embriona. Međutim, na prvoj kontroli vidjela su se četiri, a po zakonu i zbog zdravstvenog stanja majke i djece, ne bi smjelo da ih bude više od tri, pa je doktor rekao da će morati jedan da ukloni. Ipak, na drugoj kontroli četvrti embrion se više nije vidio na ultrazvuku i doktor je rekao da se priroda za njega sama pobrinula”, ispričao je ranije tata Nenad.
Život od jedne plate
I pored toga što su im četvorke najveća radost, roditelji pričaju da je njihovo izdržavanje zahtjevno.
“Ne samo što ih je četvoro, već su i istog uzrasta. Treba ih obući i obuti, minimum po dva para obuće je već osam, a tu su i igračke, pribor za predškolsko” nabraja Nenad.
VESELO ĆE BITI OD SEPTEMBRA, KADA U KUĆI BUDU IMALI ČETIRI PRVAčića.
“Vrtić i predškolsko plaćamo za dvoje, za dvoje ne, ali ni to nije malo. Tako će biti i sa knjigama u školi, ali to je samo dio onoga što nas čeka. Još ako uniforme budu obavezne, onda je to dodatni novac”, priča on.
Mihajlovići žive od jedne plate, a od Grada Beograda dobijaju svake godine jednokratnu pomoć, koja za roditelje djece predškolskog uzrasta iznosi prosječnu zaradu, za mame i tate osnovaca dvije prosječne zarade, a one koji imaju srednjoškolce tri prosječne zarade.
“Nove mjere za povećanje nataliteta svakako će značiti roditeljima sa više djece, ali u njima ima i određenih nelogičnosti. Prvo što one važe do desete godine, a to nije uzrast u kojem djeca mogu da se osamostaljuju i počnu da rade, a drugo što će to važiti samo za djecu rođenu od ove godine? Ove mjere pomoći će roditeljima, ali sumnjam da će podsticati ljude na zasnivanje porodice, za to su najbolja stimulacija veće plate”, kaže Nenad.
