Zašto medicina ne može da napreduje bez matičnih ćelija?

Matične ćelije nam pomažu da shvatimo kako se kompleksan organizam razvija od oplođene jajne ćelije. U laboratorijskim uslovima, naučnici mogu pratiti matične ćelije dok se dijele i postaju specijalizovane, čineći kožu, kost, mozak i druge vrste ćelija i tkiva.

Identifikovanje signala i mehanizama koji određuju da li matična ćelija bira da se samo dijeli ili diferencira u specijalizovanu vrstu ćelija i u koju konkretno, će nam pomoći da razumijemo šta kontroliše i stimuliše normalan ćelijski razvoj.

Neka od najozbiljnijih zdravstvenih stanja, kao što su rak i kongenitalne abnormalnosti su posljedica nenormalne diobe ćelija i diferencijacije.

Matične ćelije imaju mogućnost da reparišu ili zamijene oštećene ćelije. Ova osobina se već koristi u liječenju ekstenzivnih opekotina, kao i za obnavljanje krvnog sistema kod pacijenata sa leukemijom i drugim poremećajima krvi.

Matične ćelije takođe mogu da imaju ključ za zamjenu ćelija izgubljenih u mnogim drugim razornim bolestima za koje trenutno nema održivih lijekova.

Danas, donirana tkiva i organi se često koriste za zamjenu oštećenog tkiva, ali potreba za transplantacijskim tkivima i organima daleko nadmašuje dostupno snabdijevanje.

Matične ćelije, ako se mogu usmjeriti na diferenciranje u specifične tipove ćelija, nude mogućnost obnovljivog izvora zamjenskih ćelija i tkiva za liječenje bolesti uključujući Parkinsonovu bolest, moždani udar, srčane bolesti i dijabetes.

Ova perspektiva je uzbudljiva, ali postoje značajne tehničke prepreke koje će se prevazići samo tokom godina intenzivnih istraživanja koja su pred nama.

Izvor: EuroStemCell