Laganje kod djece: Zašto mališani lažu i kako da postupite?

Postoje periodi u razvoju djeteta kada će ono lagati.

Laganje ili izgovaranje neistina se razlikuje od pretjerivanja (preuveličavanja) i fantaziranja, koji takođe znaju biti dio razvoja. Obratite pažnju na to šta se događa i o tome razgovarajte. Ne nazivajte dijete lažljivcem – period laganja je period koji je prolazan i koji se može izbjeći.

Zašto i kada djeca lažu i kako se postaviti

Manja djeca uopšte nisu svjesna da su izrekla laž dok im roditelji na to ne ukažu. Ona jednostavno nisu svjesna stvarnosti a pri tome imaju razvijenu maštu.

Laži se počinju javljati oko treće odnosno četvrte godine. Mališanu treba ukazati na laž, čim je uočimo. Djeca su sklona da ponavljaju postupke, pa neukazivanje na laž od strane roditelja može dovesti do toga da dijete smatra da je postupilo dobro i da nastavi s lažima i čak i iskreno vjeruje u njih.

Djeci treba objasniti razliku između stvarnosti i onog što su ona zamislila ili misle da se ustvari dogodilo.

Ono na šta roditelji posebno treba da obrate pažnju jeste njihovo ponašanje, odnosno činjenica da pred djecom nikada ne treba da lažu pa čak ni u vezi sa beznačajnim stvarima.

Djeca uvijek preuzimaju obrazac ponašanja od roditelja pa tako mogu smatrati da je laž opravdana i potrebna.

Predškolci se najčešće služe lažima. Razlozi njihovog laganja su različiti, od toga da bi se pokazali boljim nego što jesu, da bi stekli odobravanje, skrenuli pažnju na sebe, postigli cilj, do toga da izbjegnu kaznu.

U predškolskom dobu treba raditi na tome da dijete stekne samopouzdanje jer će samim tim prestati sa lažima i biti bez potrebe da iskrivljuje stvari da bi se činilo boljim nego što jeste.

Predškolska djeca takođe znaju lagati jer imaju jako razvijenu maštu. Za svaku izgovorenu laž treba potražiti razlog, da li se dijete boji, da li izbjegava kaznu, da li manipuliše vama…

Školarci najčešće svojim lažima pokušavaju da ispune očekivanja roditelja, nastavnika i osoba od autoriteta uopšte. Takođe lažima izbjegavaju obaveze kao i posljedice neispunjavanja istih.

Školarcima koji lažu treba na lijep način ukazati na laž ali ga ne nazivati lažovom već raditi na uzroku zajedno sa djetetom i pomoći mu da izgradi samopoštovanje i samopouzdanje.

Stariji školarci – adolescenti najčešće pribjegavaju laži da bi riješili neki problem, izbjegli obavezu ili kaznu. I u ovom periodu je potreban razgovor ali bez optužbi jer obično imaju kontra efekat.

Šta sve roditelj može da uradi:

  • Prije svega, uvijek budite iskren sa djecom.
  • Budite strpljivi ali nemojte ignorisati laž ukoliko je uočite
  • Ne nazivajte ih lažljivcima već im dajte do znanja da znate istinu i razgovarajte o uzroku laganja
  • Ispunjavajte obećanja i dajte djeci pozitivan primjer
  • Učite djecu da razlikuju stvarnost i maštu
  • Pohvalite ih za istinu i ukazažite na njenu važnost
  • Gradite odnos prepun povjerenja
  • Uspostavite pravila i držite se toga da kršenje pravila donosi određenu sankciju, odnosno kaznu.