Brojni roditelji Srpske i deset organizacija i udruženja građana uputili su otvoreno pismo Univerzitetsko kliničkom centru RS i Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite kao prvi korak u akciji za ukidanje plaćanja bolničkog smještaja roditelja, najčešće majki koje borave uz svoju bolesnu, hospitalizovanu djecu, a koje su prinuđene da plate 45 KM po danu svoga boravka u bolnici.
Prema Pravilniku o sadržaju, obimu i načinu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, pravo na cjelodnevni smještaj uz dijete koje se nalazi na bolničkom liječenju, zdravstveno osiguranje obezbjeđuje u slučaju kada je dojenje jedini način prehrane djeteta, ili je taj način prehrane preporučen; za dijete do jedne godine starosti; kada je dijete ometeno u psihičkom razvoju i kada se o tome posjeduje rješenje nadležnog organa; kada se dijete liječi od malignih bolesti; kada za dijete mlađe od 6 godina postoje medicinske indikacije za smještaj pratioca.
Pravo na smještaj uz dijete ostvaruje se na osnovu uputnice doktora koji je dijete uputio u bonicu, a i sama bolnica može da predloži dnevni smještaj roditelja ili staratelja, iako to nije navedeno na uputnici, što se u praksi – očito – zaobilazi.
Mnogi roditelji nisu u materijalnoj mogućnosti da savladaju ovaj nametnuti finansijski izazov i budu uz svoje mališane u krucijalnim trenucima njihovog liječenja. Nije teško zaključiti da djeca, fizički i mentalno nezrela za razumijevanje situacije i samostalno staranje o vlastitim potrebama, u većini slučajeva ostaju sama u nepoznatom ambijentu, lišena neophodne roditeljske ljubavi i podrške.
S obzirom na to da je ovakvo odvajanje djece od roditelja uslovljeno njihovim materijalnim mogućnostima, te da predstavlja očit vid diskriminacije djece, nadležnima je upućeno otvoreno pismo, koje na kraju teksta prenosimo u cijelosti.
Akcija je pokrenuta uz nesebičnu pomoć i podršku odbornika u Skupštini grada Banjaluka Draška Stanivukovića, koji je prepoznao težinu problema sa kojim se brojni roditelji Srpske suočavaju: “Ovo je problem koji se vuče već duži niz godina i mi smo veoma odlučni u njegovom rješavanju. I ja kao odbornik zajedno sa majkama i svim nevladinim organizacijama, koje su se priključile ovoj akciji, daćemo sve od sebe da istrajemo. Prvo smo se službeno obratili pismom, a reakcije naših sugrađana po društvenim mrežama objektivno govore da to ljude zaista boli. Pripremili smo i peticiju koju će potpisati više desetina hiljada ljudi, ukoliko odgovor na ovu našu inicijativu ne bude pozitivan.”
Stanivuković ističe da boravak roditelja sa djecom na bolničkom liječenju treba da bude besplatan i da ne treba da postoje dvostruki aršini, odnosno da se u Banjaluci boravak plaća a u Trebinju ne plaća. “Ako se borimo za pronatalitetnu politiku i ako se borimo za majke, onda smatram da ne možemo tek tako odvajati majku od djeteta i tražiti 45 maraka unaprijed. I kad se da 45 maraka, majka često bude sa djetetom na jednom krevetu. Neće se stati dok problem ne bude riješen, i dok svaka majka ne bude imala priliku da bude uz svoje dijete. I ne samo majka nego jedan od roditelja, ukoliko za to postoji potreba, i to bez ikakve naknade. I ono što je važno jeste da ne damo na slobodnu procjenu doktoru. Doktor ako procijeni da dijete može bez majke, onda ona ako hoće da bude sa svojim djetetom mora da plati. I doktor uvijek procijeni da dijete može bez majke. Sarađujem sa različitim udruženjima majki pa imam jasnu sliku stanja u tim segmentima društva”, naglašava Draško Stanivuković, odbornik u Skupštini grada Banjaluka.
V.d. generalnog direktora Univerzitetskog kliničkog centra RS prof. dr sc. med. Vlado Đajić obratiće se medijima danas 11. novembra u 15:00 u Sali za sastanke uprave UKC RS, povodom ovog pitanja, javljeno je iz Odjeljenja za kabinetske poslove i poslove informisanja UKC RS.
U nastavku teksta možete da pročitate otvoreno pismo u cijelosti:
UNIVERZITETSKO KLINIČKI CENTAR BANJA LUKA
KLINIKA ZA DJEČIJE BOLESTI
N/R načelniku dr Vladimiru Mirošljeviću
Banja Luka 9.11.2017.
OTVORENO PISMO
Poštovani načelniče,
Obraćamo Vam se u ime brojnih roditelja naše Republike Srpske, u ime svih onih koje boli odredba Pravilnika o sadržaju i načinu ostvarivanja prava na zdravstveno zaštitu koja se primjenjuje različito od bolnice do bolnice, a nemaju kome i načina kako da se obrate.
Roditelji, a mnogi, dolje potpisani, smo jedni od njih, tražimo da nam objasnite novi Pravilnik o plaćanju dnevnog smještaja za majke djece koja se liječe u bolnici; ako se on uopšte može nazvati novim, jer je to stari pravilnik.
Da li su nam djeca preko noći postala samostalna sa navršenom jednom godinom života? Da li smatrate da nije potrebno da majke budu uz djecu uzrasta 6 godina, onda kada su najranjiviji? Zar im trebamo još dati i osjećaj da su napušteni i sami u bolnici?
Pravilnik se nije mijenjao. Do sada smo mogli da budemo uz svoju djecu besplatno, i ako su stariji od godinu dana, a sada moramo da izdvojimo 45 KM po danu. Kome? Zašto? Šta plaćamo toliko?
Dvije kriške hljeba i malu paštetu ili marmeladu?
Stolicu uz posteljinu bolesnog čeda?
Iako je navedeno u Pravilniku da postoje izuzeci (član 46.) i da majka može besplatno da bude uz dijete ako doktor koji ga hospitalizuje odluči da je majka neophodna, to se ne dešava u praksi.
A i da se dogodi, molim Vas, ko može da procijeni da je tuđe dijete, staro svega 2-3 godine, dovoljno samostalno da bude samo? Samostalno da ode do toaleta, da se presvuče, da jede. Pričamo o djeci od 13 mjeseci, pa nadalje. Pomislićete, sestre će…Ne. One bi rado, ali kako da stignu da se o svakom djetetu ponaosob staraju kada jedna ili dvije sestre dežuraju na cijelom odjelu?
Obraćamo Vam se i kao roditelju. Da li biste mirno spavali da morate da ostavite dijete, jer nemate 45 KM da platite boravak da budete s njim? Boravak koji košta kao smještaj u hotelu.
Da li biste mirno spavali, a znate da Vam bolesno, malo čedo plače i doziva vam ime? Zamislite kako je majkama koje nemaju da plate taj iznos, ogroman za kućni budžet većine stanovnika RS. Zamislite koje traume one proživljavaju, zajedno s djecom koja misle da ih je mama ostavila tamo nekim tetama da ih bockaju iglicama, priključuju na aparate.
Zamislite…
Obraćamo Vam se i kao cijenjenom ljekaru. Vidjeli ste mnogo bolesne djece. Mnogima život spasili. Znate i sami koliko važna uloga majke može da bude u tim trenucima. Znate da ih majčin dodir, poljubac, glas, može da smiri. Zar im to oduzimate?
Ovo pismo pišemo Vama jer smatramo da Vi možete da promijenite odluku. Kao što je to urađeno u Prijedoru, gdje majke ne plaćaju smještaj. Ovim pismom želimo da nam pomognete u borbi za veću stopu nataliteta. Ovim pismom želimo da utičemo na Vas, da Vi pozitivno utičete na budućnost.
Da li biste se mogli nositi sa činjenicom da roditelji izbjegavaju da vode djecu u bolnicu, jer nemaju da plate boravak? Da li je ovo slika “Baby friendly” bolnice? Da li smatrate da je u redu da roditelji koji su udaljeni po 100 i više kilometara od bolnice moraju da ostave dijete i da se ne vrate do otpusta, jer nemaju da plate?
Da li je došlo vrijeme da se zarađuje na bolesnoj djeci?!
Poštovani načelniče, izvinite na ovom dugom pismu, ne želimo da Vam oduzimamo vrijeme dok se brinete za zdravlje naše djece, ali se nadamo da shvatate da je naš problem ogroman.
Nadamo se Vašem odgovoru i trudu da se mijenjamo nabolje.
Pomozite da osvjetlamo lice najveće dječije bolnice u Republici Srpskoj!
Srdačan pozdrav
Adriana Basara, predsjednica HO “Budimo ljudi”
Dijana Ješić, VD predsjednika “Budi DRUGačiji”
Željka Perišić Ninković, predsjednica Servis centra “Dajte nam šansu – Zvjezdice”
Mirjana Kojić predsjednica Udruženja “Djeca svjetlosti”
Olivera Ratković predsjednica Udruženja “Tvoja riječ”
Biljana Kotur predsjednica Udruženja oboljelih od cistične fibroze
Daniela Ratešić, predsjednica Saveza humanitarnih organizacija i udruženja građana RS
Vanja Stokić, eTrafika, Banja Luka
Dubravka Vujinović Božić i Nataša Gligorić, Udruženje DRIP
Ivana Šešić, neformalna grupa majki Banja Luka i roditelja iz drugih gradova RS
Branislav Uzelac, predsjednik Udruženja oboljelih od hemofilije RS
