Razvoj djeteta: Kako batine, stres, nervoza i bijes roditelja utiču na djecu

Razvoj djeteta- Kako stres, nervoza i bijes, vikanje i udarci utiču na djecu

Nervoza, ljutnja i bijes roditelja, kritikovanje, prigovaranje, pasivna agresija i batine ne treba da budu dio dječjeg odrastanja. Zašto? Zato što pogubno utiču na razvoj djeteta. I zato što djeca ne uče iz kazne. Šta se dešava u glavama mališana kad ste loše raspoloženi? Kako da kotrolišete negativne emocije? Savjeti slijede u nastavku:

Stres, nervoza, unutrašnji nemir i anksioznost često nas pogađaju usljed ubrzanog tempa života. Znamo, nekad je teško uspostaviti kontrolu nad ličnim emocijama.

Ipak, mame i tate treba da shvate da raspoloženje roditelja utiče na dijete. Roditelji treba da budu svjesni svojih osjećanja i kako se njihovo emocionalno stanje odražava na djecu.

Jednačina je jednostavna: Može se reći da je raspoloženje oca i majke glavni faktor koji određuje ponašanje djeteta. A ponašanje mališana uslovljava reakciju roditelja.

Ponekad roditelji primjećuju da drugačije reaguju na isto ponašanje djece kada su umorni, pod sresom, ljuti ili zabrinuti zbog nečega. U tim situacijama je veća vjerovatnoća da će se naljutiti na dijete. Ili ga kazniti.

Neki roditelji nevoljno priznaju da svoje frustracije ipak ponekad istresaju na dijete. Pojedini su i svjesni da korijen njihove nervoze uglavnom nije u djetetovom nestašluku, već u nekoj drugoj situaciji koju su doživjeli tog dana.

Dobar primjer kako se usvaja LOŠ obrazac ponašanja. Budimo svjesni izvora svoje ljutnje i zaustavimo lančanu reakciju na vrijeme!

Šta roditelji treba da znaju o svom neraspoloženju i reakcijama djeteta?

♦ Kada je raspoloženje roditelja nepredvidivo, djeca osjećaju nesigurnost i tjeskobu.

♦Ako roditelji danas ne obraćaju pažnju na ponašanje djeteta, a sledećeg dana se naljute zbog istog ponašanja – dijete se oseća zbunjeno.

♦ Ukoliko se roditelji naljute na dijete, jer su zabrinuti zbog nečeg drugog, dijete je ogorčeno jer su roditelji prema njemu postupili nepravedno.

♦ Česta ljutnja i neraspoloženje kod odraslih, u djetetu izazivaju osjećaj kao da mu nešto prijeti i ono se boji.

♦ Neraspoloženje roditelja djeca često povezuju sa sobom i mogu imati osećaj krivice.

Za roditelje je važno da vode brigu o sebi i da svoje probleme rješavaju na konstruktivan način, koji neće povrijediti njihovu djecu.

Zašto se roditelji najčešće ljute i kako se to odražava na djecu?

Stres je sastavni dio roditeljstva. Očekivano je da će se roditelji često osjetiti frustriranim ili uplašenim odgajući dijete. Nekada će ta osjećanja izazvati ljutnju.

Kao prvo, roditelji se najčešće naljute kada misle da se dijete namijerno ponaša nevaljalo. Ljute se misleći da dijete može da kontroliše svoja osjećanja i svoje ponašanje, ali to namijerno ne čini jer hoće da ih iznervira.

Budite svjesni toga da se dijete plaši ljutnje roditelja, jer to nije reakcija koju očekuje.

Takođe, treba da znate da djeca drugačije misle i osjećaju, da ne povezuju uzrok i posljedicu na način na koji to čine odrasli. I da sve što se dešava oko njih povezuju sa sobom.

Mala djeca nemaju empatiju. Prema tome ne shvataju kako se vi osjećate. Oni ne znaju šta će roditelje naljutiti, ali pokušavaju to da shvate.

Zaboravili smo da je i odrastanje stresno. Djeca se svakodnevno susreću sa frusracijama, jer se stvari ne odvijaju onako kako oni žele i očekuju.

Djeca od roditelja treba da nauče kako da se nose sa frustracijama, kako da se ponašaju kada su ljuti.

Zapamtite da djeca sve uče postepeno.

Treba im vremena da u potpunosti shvate čemu ih roditelji nastoje naučiti. Ali, njihovo shvatanje je ključ za dostizanje dugoročnih ciljeva u vaspitanju.

Kako kritika i prigovaranje utiču na razvoj djeteta?

Roditelji nekada žele da promijene ponašanje djeteta govoreći mu da je loše, nevaspitano, nespretno, nezrelo ili nesposobno.

Kada dijete čuje takve kritike, osjeća se odbačenim.

Zapamtite:

♦ Ako dijete sebe doživljava kao loše, vjerovatno će i raditi stvari koje roditelji smatraju lošim.

♦ Ako dijete sebe vidi kao nesposobno, mala je vjerovatnoća da će se truditi da nauči nove vještine.

U sticanju znanja i vještina djeca se uzdaju u roditelje. Potreban im je njihov podsticaj i podrška.

Mališani sa jakim samopoštovanjem su uspješniji , jer imaju veću motivaciju da pokušavaju i ne strijepe od neuspjeha.

Sretniji su, jer se osjećaju dobro zbog svoje sposobnosti da se nose sa neuspjehom.

Imaju bolji odnos sa svojim roditeljima , jer znaju da roditelji vjeruju u njih.

Mame i tate grade samopoštovanje svoje djece tako što prepoznaju i uvažavaju njihov trud i kada nisu najuspešnija.

Vrednuju želju djeteta da pomogne, pružaju im podršku i kada im ne ide. Hrabre ih da pokušaju ponovo, prepoznaju i ističu njihove posebnosti.

Uticaj fizičkog kažnjavanja na djecu – Batine nisu iz raja izašle!

Roditelji misle da će dijete naučiti važnu lekciju ako ga udare. Ono što djeca nauče iz fizičkog kažnjavanja nije nimalo optimistično:

Misle da važne stvari saopštavamo udarcima!

Da je udaranje prihvatljiva reakcija ljutitih ljudi kojima djeca vjeruju i od kojih očekuju da ih zaštite!

 Usvajaju obrazac po kome treba da se boje svojih roditelja, umjesto da im veruju i da očekuju da će im pomoći i naučiti ih važnim stvarima!

Njihov dom je nesigurno mjesto za učenje i za istraživanje!

Roditelji treba da razmisle čemu žele da nauče svoje dijete. Ako žele da ga nauče da bude nenasilno, moraju mu to pokazati.

Razmislite kako biste se vi kao odrasli osjećali da vas neko udari? Kada nas udare osećamo se poniženo.

Nismo motivisani da udovoljimo osobi koja nas je udarila, osećamo ogorčenost, strah, a ponekad se dešava i da želimo da se osvetimo.

Savjet za roditelje: KAKO KONTROLISATI SVOJU LJUTNJU I BIJES

√ Izbrojite do 10

Zastanite trenutak pre nego što bilo šta kažete ili uradite. Ako ste još uvek ljuti ,  udaljite se, izađite iz prostorije i dajte sebi vremena da se smirite.

√ Smirite se

Opustite ramena, duboko udahnite i ponavljajte sebi smirujuću rečenicu, kao na primjer: “samo polako” ili sl.

Stavite ruke iza leđa i recite sebi: “sačekaj”. Ne govorite ništa dok se ne smirite.

√ Napravite tajm-aut.

Recite djetetu i sebi da vas je njegovo ponašanje naljutilo i da o tome nećete da razgovarate dok se ne smirite.

√ Razmislite o situaciji

Razmislite zbog čega se vaše dijete moglo ponašati tako kako se ponašalo. Sagledajte situaciju iz njegove tačke gledišta.

Osmislite reakciju koja će uvažavati situaciju gledano iz “cipela djeteta” i u kojoj ćete djetetu objasniti šta vas je naljutilo.

√ Razgovarajte sa djetetom

Pričajte o tome šta se desilo. Pokažite djetetu da ga volite. Uzimite u obzir to kako ono misli i kako se osjeća. Ali mu daje jasan red i strukturu.

√ Svojim primjerom učite djecu

Zapamtite da situacija predstavlja priliku da dijete naučite kako se konflikt rješava komunikacijom i procesom rješavanja problema.

√ Svađa je put ka budućem uzajamnom razumijevanju

Ljutnju razumite kao znak da vaše dijete i vi međusobno ne razumijete svoje tačke gledišta. Ovo je prilika da ponovo uspostavite komunikaciju i poradite na uzajamnom razumijevanju.

√ Ne koristite uvrede

Ne dozvolite da vas ljutnja navede da kažete nešto zlonamijerno, ružno, da kritikujete dijete kako bi se osjećalo glupo, da ga njega vičete ili ga udarate.

√ Bez revanša

Ne pokušavajte da se osvetite djetetu zato što vas je njegovo ponašanje izritiralo.

I, upamtite da najvažnije stvari učimo u najtežim situacijama. Iskoristite svaku priliku da budete onakva osoba kakvom želite da postane i vaše dijete.

 

Prema Joan Durrant, “Pozitivna disciplina”
Logoped.org.rs/MamaKlik.com

Ako vas dijete NE SLUŠA, možda razlog leži u VAŠEM PONAŠANJU?