Šta je bolje: Državni ili privatni vrtići?

Vlasnici privatnih obdaništa u gradu, zbog sve veće konkurencije, trude se da poboljšaju uslugu čuvanja djece, a roditelji smatraju da bi neka dobra rješenja od njih mogao da prepiše i Centar za predškolsko vaspitanje.

Na listi čekanja za upis u državne vrtiće konstantno je oko 1.500 mališana, te se građani polako okreću privatnim ustanovama koje su i dalje skuplja opcija, ali zato nude neke dodatne sadržaje.

Provjerili smo šta je to drugačije u privatnim obdaništima, a roditelji čak predlažu i šta bi Centar mogao da primjeni u svojim objektima kako bi mališanima boravak bio ugodniji.

– Ćerka je išla u državni vrtić, ali bilo nam je daleko i od kuće i od posla, pa smo je prepisali kod privatnika kako bi nam bilo lakše ići po nju. Prvo što sam primijetila je da se ručak ne servira prije spavanja, već poslije, i to je odlično, jer ne idu punog stomaka u krevet. Daleko se više radi sa djecom i tete imaju vremena da se svakom posvete pošto su vrtićke grupe dosta manje – ispričala nam je Biljana, majka petogodišnje djevojčice.

Dodala je i da su prostorije mnogo bolje opremljene igračkama i drugim priborom za djecu, a sviđa joj se i što vaspitači redovno fotografišu djecu i tako pokazuju roditeljima šta su radili u vrtiću.

U mnogim privatnim vrtićima radno vrijeme je produženo do kasnih večernjih sati, što je presudno za roditelje koji rade u smjenama ili ostaju duže na poslu. Izleti u prirodu su po mišljenju roditelja takođe veliki plus za privatnike.

– Tri godine moj sin ide u državni vrtić i tete su ih vodile do sada u vatrogasnu stanicu i u Muzej, ništa više nije bilo organizovano. Naši rođaci su sina upisali u privatnu ustanovu i tamo svake godine organizuju za djecu bar dva izleta, išli su u Čokorska polja, na Hajdučke vode, u Mlinsku rijeku, u posjetu veterinaru, u policijsku stanicu, puno je više sadržaja, a skuplji su 40 KM – primjedba je ove majke.

Smještaj u državnom vrtiću košta 165 KM plus roditelji svakog mjeseca donose i paprine ubruse, a cijena u privatnim vrtićima kreće se od 200 do 400 maraka.

Dijana Šormaz, direktorica jednog privatnog vrtića, ističe da su direktori i vaspitači u ovim ustanovama bolje motivisani, jer su svjesni da od njihovog odnosa prema djeci, načina rada i organizacije, te zadovoljstva korisnika zavisi opstanak predškolske ustanove. Smatra i da imaju uslove da brže mijenjaju organizaciju, usvajaju savremena saznanja u predškolskom vaspitanju i prenose dobra iskustva iz drugih vrtića.

Međutim, i državna obdaništa imaju svoje prednosti, prije svega, kaže ona smješteni su u namjenski građenim prostorima koji odgovaraju standardima, imaju velika dvorišta sa zelenim površinama, ljuljaškama, penjalicama i toboganima, kao i višedecenijsko iskustvo u organizovanju vaspitno-obrazovnog rada, te veći broj zaposlenih pedagoga i psihologa koji pružaju pomoć vaspitačima, direktorima, djeci i roditeljima.

– Imaju veći budžet, jer grad daje subvencije za svako upisano dijete pa su zaposleni bolje plaćeni za svoj rad, cijena je niža pa je interes za upis veći, bolja je koordinacija sa nadležnima koji kontrolišu vaspitno-obrazovni rad, zdravlje, higijenu, a dobijajaju i donacije od društveno odgovornih kompanija za sanaciju i opremu prostora – zaključila je Šormazova.

Bolja usluga znači poskupljenje

Gradonačelnik Igor Radojičić ranije je izjavio da nije realno očekivati da se snizi cijena boravka u javnom vrtiću, te da bi poboljšanje usluge podrazumijevalo i poskupljenje.

Pojasnio je tada i da ne postoji realan osnov da Grad plaća dio troškova za smještaj djece u privatne vrtiće, jer postoji Centar za predškolsko vaspitanje, javna ustanova koju je Grad formirao i sufinansira je.

Banjaluka ove godine treba da dobije tri javna vrtića, u Rosuljama, Obilićevu i Starčevici.

Srpskainfo.com