Plivanje je jedan od najzdravijih sportova, ali ukoliko se ne poštuju određena pravila ono može biti uzrok mnogih problema. Skrećemo vam pažnju na najčešće.
Plivanje harmonično razvija skoro sve mišićne grupe dječjeg tijela, a ne opterećuje koštano-zglobne strukture. Sa druge strane, plivanje nevjerovatno dobro utiče na razvoj disajnih organa, tako da se djeci koja imaju plućne probleme (npr. astmu) – plivanje “prepisuje” kao dopunska terapija.
Ipak, postoje potencijalni problemi koje plivanje može da donese, pa slijedi kratak prikaz “opasnih situacija”.
1. Plivanje mora da se nauči
Neplivači ili loši plivači su sami po sebi opasnost. Dijete se lako povede za vršnjacima koji znaju da plivaju, pa ako ode u dubinu, eto problema. Zato – naučite dijete da pliva, a ako nemate strpljenja, dajte ga u školu plivanja. Ako dijete nema želju da nauči da pliva, ne prisiljavajte ga – ima vremena, naučiće. Ostavite ga neka se brčka u plićaku.
2. Nagli ulazak u vodu
Treba izbjegavati utrčavanje u vodu u stilu TV serija ili reklama! Iako je ljeti more toplo, značajna je razlika između temperature vazduha u odnosu na temperaturu mora – nekada je preko 15 stepeni. Neko će reći da to nije mnogo, ali dijete osjeća razliku u jednoj desetini stepena Celzijusa! Nagli ulazak u vodu može da bude veoma neprijatan, ponekad i opasan. To se zaista rijetko dešava, ali prebrz ulazak u vodu može da dovede do nepravilnosti srčanog rada sa izuzetno opasnim posljedicama.
3. Ronjenje
Ronjenje je zabavna ljetna radost (ovdje ne govorimo o pravom ronjenju koje uključuje boce sa vazduhom i odijelo), a većina djece ne izvodi nepotrebne akrobacije pod vodom. Ipak, starija djeca vole da se takmiče – u stilu ko će duže da izdrži bez vazduha, i ko će dublje da zaroni. E, tu može da bude problema.
Nagli silazak pod vodu (u dubinu) može da dovede do neprijatnog pritiska u ušima, ali i bola u sinusima. Dijete može da se uspaniči i da prebrzo izađe na površinu, što opet uzrokuje brzu i bolnu promjenu pritiska. To ipak nije prevelik problem, jer se poslije prvog neprijatnog iskustva dijete opameti.
Opasnije je junačenje „na velike dubine“ – kada dijete misli da može bezbjedno da stigne do dna (gdje uzme dokaz u vidu školjke ili kamenčića), ali i da loše procijeni povratak na površinu. Tada je moguće da prije izlaska iz vode udahne, pa nastaje davljenje! Srećom, ovaj scenario je rijedak, ali je veoma opasan. Zato, ako primijetite da djeteta povremeno nema na duže, vadite ga napolje – na vaspitnu kaznu.
4. Skokovi
Ubjedljivo najveći broj povreda u moru nastaje usljed skokova na glavu u nedovoljno duboku vodu. Ima veoma vješte djece koja umiju da se bezbjedno „spuste“ na glavu i u maloj dubini, što zavede hrabre, ali nedovoljno vješte mališane. Tada nastaju udarci glavom u dno sa, nažalost, čestim posljedicama. Posjekotine su manji problem, daleko su opasnije povrede vratne kičme koje mogu da budu užasne.
Druga (rjeđa) opasnost leži u previsokim skakaonicama. Skok sa velike visine može da dovede do povrede kože (ponekad i vrata) ako se padne u vodu pod nezgodnim uglom. Zato je neophodno izbjegavati previsoke skakaonice!
5. Infekcije
Morska voda sadrži dosta soli koja djeluje protivbakterijski. Ovo ne važi za priobalja gdje se izlivaju fekalne vode (kanalizacija) na nedovoljnom odstojanju od plaže. Tada su fekalne bakterije prisutne u nedozvoljeno velikom broju i mogu da izazovu brojne infekcije:
- Infekcije organa za varenje su veoma česte u tim situacijama i praćene su povraćanjem i prolivom, često i povišenom temperaturom. O ovome smo dosta pisali, a ukratko – nadoknada tečnosti i probiotici mogu da pomognu da se dijete izbori sa neprijatnom situacijom.
- Upala uha – srednjeg, ali i spoljašnjeg, može da nastane kada se roni u prljavoj vodi (ovo pogotovo važi za bazene). Tada bakterije direktno dospijevaju u spoljašnji slušni kanal, ali i preko nosa i grla mogu da stignu i u šupljinu srednjeg uha. Ako dijete ima jak bol u uhu koji traje par sati poslije kupanja, neophodan je pregled ljekara.
- Zapaljenje vežnjače – konjunktivitis je čest problem, naročito kada se gleda u prljavoj vodi. On može da nastane i kao posljedica iritacije (nadražaja) morskom solju (kod osetljive djece), ili hlorom u bazenima. Neprijatno peckanje u očima sa krmeljima je znak infekcije vežnjače, pa je terapija antibiotskim kapima za oko neophodna. Kod iritacije vežnjače se koriste kapi koje sadrže kortikosteroide, a njih treba koristiti prema uputstvu ljekara!
- Infekcije kože – a najčešći je impetigo, mogu da budu veoma neprijatne i dugotrajne. Kada se naruši zaštitna barijera kože, bakterije prodiru u dubinu i prave štetu. Po koži se vide crvene lezije sa napuklom kožom. Kasnije se formiraju kraste, ali se promjene veoma brzo šire ako se ne preduzme energično lečenje. Naravno, dijagnozu postavlja lekar, a terapija podrazumijeva odgovarajuće rastvore (eozin ili povidon) u kombinaciji sa antibiotskim mastima.
Ass. dr Goran Vukomanović, pedijatar /Moj pedijatar
