Kreativno razmišljanje kod djece: Ne blokirajte kreativnost radeći ovo!

kreativno-razmišljanje-kod-djece-mamaklik.com-.jpeg

Danas se kreativnost smatra jednom od ključnih vještina za uspjeh u bilo kom segmentu života. Kreativno razmišljanje je mentalni proces koji podrazumijeva stvaranje novih ideja i pojmova, rješenje problema ili osmišljavanje novih poveznica između postojećih ideja.

Apsolutno sva djeca po svojoj prirodi imaju kreativne sposobnosti. Ono što možete jeste da razvijete kreativno razmišljanje kod djece, ali i da ga potisnete pogrešnim stavovima.

Ovim tekstom bavimo se uzrocima koji djecu lišavaju kreativnosti, što se reflektuje i na ostvarivanje maksimalnih potencijala njihovog intelekta. I, naravno, savjetujemo vam da to ne činite.

  1. Roditeljski uzor izravno utiče na kreativno razmišljanje kod djece

Djeca podsvjesno apsorbuju stavove svojih roditelja. Ako su roditelji pasivni i misle da je njihov život “gotov”, te da ne mogu učiniti apsolutno ništa da njime vladaju i da se dobro osjećaju, djeca će da usvoje ovakav način razmišljanja.

Za kreativni razvoj mališana, roditelji ne treba da stoje iznad glava svoje djece i zabavljaju ih. Dovoljno je da oni sami imaju svoje odrasle, smislene stvari koje ih inspirišu, i da na takav način budu uzor svojoj djeci.

Ali, ako je život roditelja pretvoren u apatično i besciljno postojanje, onda će se ista stvar projektovati i na djecu.

kreativno-razmišljanje-kod-djece-mamaklik.com-.jpeg

2. Nemojte dominirati u igri sa djecom

Roditelji se često pitaju kako da organizuju prostor za dijete, kako da ga nauče da se igra, kako da organizuje igru, da razviju priču, kako da podučavaju dijete…

Ono što je bitno shvatiti je da je igra PRIRODNA STANJE djeteta.

Ne možete ih naučiti da se igraju, kao što ih niste naučili da dišu. Štaviše, ako se roditelji igraju umjesto djeteta i neprestano “organizuju” igru, preuzimaju vodeću ulogu u igri i time sprječavaju razvoj kreativnog razmišljanja kod djece.

“Igrati se s djetetom” na dječjem jeziku zvuči “kako misliti umjesto djeteta”.

Ostavite ga da se zabavlja samo, sjetite se svog djetinjstva – da li se neko igrao sa vama odnosno umjesto vas? Naravno, ako dijete pozove mamu na čajanku sa lutkama, slobodno dođite. Ali ovaj jednokratni poziv se bitno razlikuje od stalne “organizacije igre”.

Možete izgraditi kuću od kockica zajedno, s tim da dijete ima vodeću ulogu u igri, a ne da bude pasivni promatrač.

Možete mu dati ideju, ali je nemojte razvijati umjesto djeteta. Takvim pomaganjem mu oduzmite pravo na igru.

Kada dijete kaže: “Dosadno mi je!” – to je najbolji razlog za njega da razmišlja i stvori nove ideje za sebe.

3. Višak igračaka negativno utiče na kreativno razmišljanje

Kao što preuzimanje inicijative u igri sa djecom negativno utiče na kreativno razmišljanje kod mališana, slična stvar se dešava i sa igračkama. Ne samo po pitanju količine, nego u promišljanju svake akcije i svakog detalja.

Na primjer, ako dijete ima set autića, poligon za vožnu i parking, malene garaže, saobraćajce i sve druge detalje – što onda dijete treba da učini? Premješta gotove predmete sa jedne na drugu stranu?

Naravno da ne treba dijete ostaviti među praznim zidovima sa dva drvena štapa, ali mu možete dati slobodu kreativnosti u igri – da samo napravi garažu od stare kutije za cipele.

Ako dijete ne zna kako da vizualizira neki predmet i podari mu novu namjenu – to ograničava njegovo razmišljanje.

Predložite djetetu da samo improvizuje, da se stvarno zaigra. A ne da gleda u igračku dok se baterija ne istroši.

kreativno-razmišljanje-kod-djece-mamaklik.com-.jpeg


Pročitajte savjet psihologa: Manje igračaka – više igre


4. Višak “didaktičkih” igara blokira kreativno razmišljanje i razvoj novih ideja

Ovde mislimo na igre koje traže isključivo jednu aktivnost i imaju isključivo jedno rješenje: da se nešto – prema uputstvu – preklopi, spoji, sastavi. Što više takvih “razvojnih” igara dijete ima, to će manje samo da misli.

Sa druge strane, što je veća improvizacija u igri, to će dijete više misliti: Kreativno igranje sa kockama bez praćenja šeme proizvođača, pravljenje šatora od ćebeta i stolica, pretvaranje stare kravate u povodac za psa-igračku i tome slično.

Dopustite mu da se uči na svemu, i da koristi predmete na različite i nove načine! 

Ako igranje ovo djetetu omogućava, i kreativnost će da cvjeta. Ako dijete ima samo igračke s određenom radnjom odnosno aktivnošću – onda ono ne može da savlada varijabilnost razmišljanja. A ovo je glavni preduslov visoke inteligencije.

5. Kruta pravila i ograničenja sputavaju kreativno razmišljanje kod djece

Šta to znači? Kada insistiramo na tome da se bojanka boji tako i tako, kada se nešto radi baš ovako ili onako, kada djeca rade isključivo ono što su rekli roditelji, vaspitači ili učitelji.

Sva ta uputstva i ograničenja mogu da spotiču kreativnost.

Dijete boji bojanku prema uzorku, ne eksperimentiše sa bojama i oblicima, ne koristi različite materijale. Koliko to može biti kreativno?

Kreativnost je potraga za vlastitom idejom, to je izraz naših misli. Dajte djetetu da “razmišlja svojim rukama”, nemojte mu slomiti ideje svojim prijedlozima i uvriježenim pravilima! Zašto sunce mora da bude žuto a krošnja zelena? Zašto ne smije da docrta neki oblik ili bojicom pređe liniju koja je odštampana? Ozbiljno, zašto?

kreativno-razmišljanje-kod-djece-mamaklik.com-.jpeg

6. Nedostatak inicijative i život po pravilima

Nedostatak inicijative je povezan sa “življenjem života umjesto djeteta”. Dijete nema priliku da razmišlja – ono dobija gotov raspored “razvojne nastave”. Nema vremena organizovati igru ​​- “mama je već rekla šta ćemo da radimo i čega ćemo da se igramo danas”.

Dijete može biti kreativno samo ako ima slobodno vrijeme za svoje “poslove” i svoje “odluke” šta, kako i kada nešto činiti.

Ako se držite jasnog rasporeda bez povremenog “prava na bijeg” – kako će dijete išta samo inicirati?

U današnje vrijeme i predškolci idu na sve moguće kurseve, nemaju vremena da se igraju i razmišljaju za sebe. A u adolescenciji, već su umorni od svih tih nametnutih aktivnosti i nisu zainteresovani ni za šta.

7. Masovni mediji u ranoj dobi utiču na kreativnost

Roditelji svoju djecu često iz različitih razloga, još od najranije dobi, stavljaju pred TV i kompjuterske ekraneIpak, što se kasnije dijete upozna sa tehničkim dostignućima, to će biti bolje za njegovu inteligenciju.

U predškolskoj dobi, u razdoblju aktivne spoznaje svijeta, dijete bi trebalo da upoznaje stvaran svijet, a ne tehničke inovacije i sadržaje.

Ono mora da upoznaje okolinu uz korišćenje svih svojih čula, a ne da dane provodi statično uz svjetlost ekrana.

Crtići blokiraju mozak gotovim slikama i maštaju umjesto nas – kako će onda dijete samo maštati? Što će ga privlačiti osim likova iz crtanih filmova?

Kompjuterske igre nude gotovu “virtualnu stvarnost” – kako će dijete da razvije svoje “svjetove” kroz igranje?

Sve je već izmišljeno za njega i servirano ispred njega, a ono postaje samo “zupčanik” u ovoj industriji. Što dijete više “komunicira” s ekranima različitih formata, to je manje stimulisan njegov mozak.


Pročitajte: Dr Rajović – Djeca ne bi smjela mobitele koristiti više od 30 minuta dnevno


8. Nedostatak komunikacije s prirodom

Komunikacija sa prirodom ne znači život u džungli. Ali, posmatranje maslačaka u dvorištu ili bubica na kori drveta, za djecu su jako stimulativni.

Drugim riječima, djetetu ne treba nesvakidašnje prirodno okruženje i avanturistička ekspedicija. Ono što mu treba je duboko razumijevanje prirode koja ga okružuje.

kreativno-razmišljanje-kod-djece-mamaklik.com-.jpeg

Što dijete više koristi teoriju i gotove informacije a manje saznaje empirijom, odnosno neposrednim iskustvom i slobodnim posmatranjem, to će njegov intelekt da dobija slabiji podsticaj.

Treba zapamtiti da temelj razmišljanja leži u obradi iskustva, koje smo stekli putem svih naših čula.

Dijete bi trebalo da posmatra svijet i zapita se – kako se gliste kreću, kako mravi žive? Kako leti vrabac? Kako oblaci plove? – a ne da prima suhe činjenice i naučne podatke. Priroda je vijekovima inspirisala velike naučnike i budila u njima ideje koje su dovele do velikih otkrića. Možda nam je još uvijek korisna?

9. Nedostatak posmatranja znači odsustvo stimulacije kreativnog razmišljanja

Ko će dopustiti djetetu da gleda kroz prozor? Ne, neka sjedi, piše u svesku, igra razvojne igre, sastavlja kockice! U šetnji takođe nema stajanja i gledanja – non stop smo aktivni, igramo se, radimo ovo ili ono, žurimo, kasnimo…

A posmatranje je prva faza u radu mozga, koja vodi do akumulacije informacija. 

Djetetu koje ne može da posmatra objekte oko sebe, kojem nije omogućeno da jednostavno gleda, prikuplja i analizira informacije, biće uskraćen stimulans za razvoj kreativnosti.

Ispada da dijete nema vremena da samo izvuče svoje zaključke i postavlja pitanja? I kako onda očekujemo da budu kreativni? Da razvijaju maštu, funkcionalno znanje i intelekt?

E.B./MamaKlik

Vaspitačica Gordana Botić: Kreativnost je ključ uspjeha u svim domenima života