Kako se slažu braća i sestre

Kako se slažu braća i sestre zavisi umnogome od uzrasta djece kao i od razlike u godinama.

Stvar koja može pomoći da se smanje sukobi kod djece jeste i način kako se vi kao roditelji ponašate i kakva pravila odredite u njihovom ponašanju.

Kako djeca funkcionišu

Pojedina istraživanja su pokazala da kada je razlika u godinama manja lakše je da se djeca prilagode jedno drugom i da funkcionišu zajedno.

Tada su im interesovanja sličnija i mogu se bolje slagati.

Svako dijete je specifično na svoj način i to treba poštovati jer su djeca kao mali ljudi sa svojim stavovima i ponašanjem.

Zavisno od toga da li su u porodici djevojčice, dječaci, troje ili četvoro djece, kojeg su uzrasta, odnosi su različiti.

Neki od primjera odnosa među djecom su da ukoliko je u porodici brat stariji, obično se zaštitnički odnosi prema sestri a ukoliko je starija sestra, ona uvijek oponaša majku i pokušava da se brine za njega. Djeca su ipak samo djeca i treba da odrastu u igri i zabavi a ne kao roditelj jedno drugom.

Određeni stepen odgovornosti svakako postoji i djecu treba pohvaliti za dobre međusobne odnose ali ne treba očekivati ulogu vaspitača ili zaštitnika.

Razlika u godinama koja je veća od pet godina najčešće izaziva ljubomoru i sukobe među djecom.

Sukobi su takođe jako naglašeni kad je jedno od djece u tinejdžerskom dobu.

Roditelji svakako ne treba da favorizuju ni jedno od djece i svakom treba da posvete pojedinačnu pažnju, vrijeme i strpljenje.

Takođe treba da postave pravila u smislu toga da vikanje, svađa i udaranje nisu dozvoljeni među djecom.

Neslaganja djeca treba da riješe sama, dogovorom, a roditelji treba da se uzdrže od miješanja u prepirke i donošenja odluka ko je u pravu.

Sa djecom svakako treba razgovarati, pitati ih za mišljenje i znati ih slušati.

Može se desiti da starija djeca burno negoduju jer su u početku, dok ne dođu mlađa, navikla na nepodijeljenu pažnju roditelja.

Roditelji se kod djece koja su različitog uzrasta, kad je neslaganje među njima naglašeno, osjećaju kao sudije a ne roditelji. Izazov za njihovo strpljenje je velik, ali treba znati se stvari s godinama mijenjaju.

Kako se ponašaju djeca i da li su slična

Uticaj porodice, roditelja ili braće ili sestara na svakog od nas je jedinstven i različit. Priroda i iskustvo određuju svakog od nas.

Djeca koja su različitog godišta obično se ne ponašaju isto i izrastu u različite osobe tokom života. Pojedine fizičke ili psihičke karakteristike i sličnosti vremenom kroz razvoj mogu da se gube i da djeca postaju različita.

Što se tiče međusobnog odnosa u djetinjstvu, odnosi između braće i sestara, odnosno djece su najčešće rivalski a kasnije postaju sve bliskiji kako godine prolaze.

Bez obzira na to što su iz iste porodice i okruženja, djeca stiču svoja lična iskustva a uče i iz iskustva roditelja koja na njih jako utiču.

Neka djeca namjerno imaju potpuno suprotan model ponašanja od braće ili sestara i to sa namjerom da se razlikuju od njih u svakom smislu.

U danima ranog djetinjstva i tinejdžerskog doba harmoničan odnos je rijetkost ali bliskost je svakako prisutna i roditelji treba da je pokreću i forsiraju kroz model vaspitanja i emocije i vrijeme dato djeci.

Koliko god različita bila, djeca uvijek imaju nešto zajedničko i treba ih vaspitavati tako da cijene to što imaju brata ili sestru ili više njih.

Uspomene na zajedničko djetinjstvo su neprocjenjive a dobri odnosi među djecom takođe.

Takav model ponašanja i razmišljanja dovodi do toga da djeca shvate da u odraslom dobu ne mogu imati većeg i odanijeg prijatelja i podršku od brata ili sestre.