Pitali smo deset žena da nam opišu svoja porođajna iskustva

Što smo bliži porođaju, sve više volimo da čujemo iskustva drugih mama. Nekada ta iskustva mogu da nam pomognu, a nekada da nam odmognu, da nas možda uplaše ili učine da izgubimo vjeru u sebe. Ipak, važno je da se čuju različita iskustva kako bi se shvatilo da je svaki porođaj jedinstven i različit.

SVAKI POROĐAJ JE DRUGAČIJI ČAK I KOD ŽENA KOJE SU RAĐALE DVA, TRI ILI VIŠE PUTA.

Pitali smo deset žena da nam opišu osjećanja koja su ih pratila tokom njihovih porođaja:

Snežana (31), Lazarevac: Moj prvi porođaj su pratili jaki i konstantni bolovi. Strah i želja da sve prođe u najboljem redu trajali su sve do trenutka kad sam ugledala bebu na svojim grudima. Taj neopisivi osjećaj radosti, praćen suzama, pokrenuo je lavinu emocija u meni koje su pobile svu moju tjelesnu bol. Već upoznata sa svime što me čeka, na porođaju sa drugim djetetom sam se bolje kontrolisala i podnosila porođajne bolove, ali sa istim strahom i željom da beba i ja budemo dobro.

Danica (33), Beograd: Imala sam prirodan porođaj uz epiduralnu anesteziju i to je za mene bilo predivno iskustvo, minimalne bolove sam osjetila tek na samom kraju, čak sam i zadrijemala dok sam čekala da se skroz otvorim. Kada su mi donijeli bebu, bio je to najdivniji osećaj na svijetu, svega se sa osmijehom sjećam!

Goca (33), Čačak: Zbog renoviranja porodilišta, moj zakazani carski rez uz spinalnu anesteziju je izvršen u pomalo vlažnom i mračnom podrumu, tako da sam, iskreno, nekoliko puta pomislila: “Da ne moram da se porodim, pobjegla bih sa ovog stola!” Naravno, sada ne razmišljam o tome, gledam sina kako se igra i jedva čekam da mu podarim društvo!

Nataša (37), Novi Sad: Porođaj od 12 sati počeo je pucanjem vodenjaka (skoro filmski, uz veću količinu vode) i nastavio se bolnim satima na indukciji, disanjem, iščekivanjem i nestrpljenjem da sve prođe. Kada se sve završilo, nisam mogla da vjerujem da je poslije takvog iscrpljujućeg bola, najjačeg koji sam ikada osjetila, moguće doživjeti najveće uzbuđenje, radost i poletnost.

Branka (33), Podgorica: Sjećanje na porođaj je kao put od trnja do zvijezda, tačnije moje zvjezdice. Boljelo je, trajalo kao maraton, dvije nedjelje prije termina, ali je prošlo prirodno, bez komplikacija, epiziotomije i drugih intervencija.

Jelena (34), Smederevo: Znala sam da ću imati carski rez jer je beba bila okrenuta karlično, ali mi je prije porođaja pukao vodenjak jer je bebac bio jako nemiran. Dok su me spremali za salu, bebi su otkucaji srca pali na 60, samo sam u 16h čula: “Uspavajte je i donesite u salu!”, bebac je rođen u 16:13, dobio je visoke ocjene i sve je bilo u redu.

Ema (33), Zrenjanin: Porađali su me prirodno nekoliko sati, plakala sam kao dijete od straha i bola, nisam se otvarala, beba je bila krupna. Na kraju mi je urađen hitan carski rez koji je za mene bio neprirodan, ali jedini način da postanem majka. Pamtim samo lijepo, sve sam zaboravila i mogla bih ponovo.

Mirjana (33), Novi Sad: Porodila sam se prirodno i bez anestezije, prvi dio nalikuje jačim menstrualnim bolovima, dok je ostatak bio teži, kada su kontrakcije bile praćene naponima, kao i sam izlazak bebe. Mnogo mi je pomogla psihofizička priprema za porođaj, znala sam šta da očekujem i tako sam se i ponašala. Porođaj za mene nije bio prijatno, ali ni traumatično iskustvo.

Jovana (33), Zrenjanin: Na prvom porođaju je sve išlo sporo, nisam znala šta me čeka i sjećam se da je bilo vrlo bolno. Drugi porođaj je krenuo mnogo lakše, ali se nažalost i on završio epiziotomijom, ovoga puta nepotrebnom, pa se sve svelo na slično prethodnom, a mogao je biti savršen…

Dragana (33), Ivanjica: Porođaji su za mene iskustva kojih se sjećam do najsitnijih detalja i mislim da nikada ništa od toga neću zaboraviti. Porađala sam se prirodno, bez anestezije, uz indukciju, dosta brzo i uz bolove tek na samom kraju. Prvi porođaj je pratio moj teži oporavak, problemi sa epiziotomijom i grudima, ali uz moju smirenost i stručnu pomoć babice u penziji koja je dolazila privatno, kao i pomoć supruga, sve je bilo u redu i bez lošeg iskustva. Značila mi je i priprema za porođaj koju sam pohađala tokom trudnoće, mislim da porođaji “idu iz glave”, kako kaže i moj doktor. Drugi porođaj je bio i kraći, trajao je oko 4 sata, bolove sam osjećala posljednjih pola sata, prošao je školski, bez epiziotomije i problema sa grudima. Sada čekam treće dijete i nadam se još jednom velikom i lijepom iskustvu!

Dragana Martinović