Šta sve treba da znate prije nego što vaša beba prohoda

ZA NESMETAN RAZVOJ BEBE POTREBNO JE DA ONA PROĐE SVE FAZE KOJE PRETHODE HODANJU. NIJE DOBRO NI ZDRAVO DJETETU NAMETATI BILO KAKVE POLOŽAJE TIJELA I BITNO JE ZNATI DA SE SVE BEBE RAZVIJAJU INDIVIDUALNO

Pokreti koji prethode hodanju su pokreti okretanja bebe. Prvo se oslanja na bok i tada je jedna noga ispružena a oslonac je na boku i ramenu. Beba tada podiže glavu i ispruža drugu ruku a nogu savija što već liči na korak. Okretanjem na stomak ili obrnuto beba vježba motoriku i svi njeni mišići su aktivni. Isti ti mišići će učestvovati u koračanju kasnije.

Pokreti okretanja na stomak i leđa su najčešći oko osmog mjeseca života. Kad uvježba sve pokrete okretanja beba je spremna za podizanje. Kada savlada okretanje, beba dolazi u fazu da se podiže četvoronožno i da puzi a potom i da pokuša da se podiže i pravi prve korake. Bilo kakvo forsiranje ili preskakanje redoslijeda može izazvati problem sa zglobovima i mišićima djeteta kasnije.

Kad dijete počinje da hoda

Nije tačno određeno kad dijete treba da prohoda, to zavisi od stepena razvoja bebe i savladane motorike. Najčešći period prohodavanja je između 14 i 16 mjeseci ali to može biti i par mjeseci ranije ili kasnije.

Hodanje počinje kad je dijete sposobno da se uspravi iz klečećeg položaja, kad uvježba da hoda uz pridržavanje, kada bude u mogućnosti da održi ravnotežu i prebaci težinu sa jedne na drugu nogicu.

Ne treba forsirati samostalno hodanje djeteta dok ono samo ne savlada sve elemente hoda jer se time mogu izazvati kasniji problemi u razvoju.

Ukoliko roditelji smatraju da dijete ima poteškoće prilikom pravljenja pokreta koji prethode hodanju ili teškoća pri hodanju i ravnoteži svakako trebaju potražiti pomoć fizijatra.

Prve cipelice

Prve cipelice treba kupiti kada beba počne samostalno da pravi prve korake. One treba da podupiru skočni zglob djeteta i da su anatomskog gazišta.

Zglobovi i hrskavica kod bebe još uvijek nisu razvijeni tako da je cipela važan faktor u sprečavanju nepravilnog hodanja i eventualnih deformacija kičme kasnije.

Hodanje se uči a dijete ako ne želi da hoda ne treba ga forsirati, kad bude spremno i sigurno polako će praviti prve korake.

Problemima sa hodanjem mogu doprinijeti loši postupci roditelja koji su često uzrokovani neznanjem ili neiformisanošću. Savjet fizijatra uvijek treba poslušati a treba obratiti pažnju i na:

Prerano sjedenje

Stavljanje djeteta u sjedeći položaj sa šest mjeseci ili ranije na duže vremena nije preporučljivo. Na pregledu kukova ako ljekar potvrdi da je sa kukovima sve u redu, to nije razlog da se dijete stavlja u sjedeći položaj.

Dijete sjedi i tako što ležeći na leđima podiže noge, pokušava da uhvati stopala. Na taj način vježba mišiće koji će mu služiti prilikom hoda.

Sa kukovima jeste sve u redu ali mišići nogu i skočni zglobovi još uvijek su slabi i nerazvijeni. Pravo vrijeme kad dijete treba da sjedne na bok (nakon bočnog uspravljanja i sjedanja iz četvoronožnog položaja) jeste otprilike krajem 10. mjeseca.

Korištenje hodalica i šetalica

U nekim zemljama korištenje hodalica i šetalica je potpuno zabranjeno ili izbačeno iz upotrebe. Kod nas takođe nije preporučljiva upotreba ovih pomagala ali je stvar izbora roditelja.

Potrebno je znati da djeca koja su koristila hodalicu ili šetalicu imaju kasnije problem sa održavanjem ravnoteže a ukoliko nisu prošla fazu puzanja teško se snalaze sa preprekama kao što su pragovi, ivičnjaci…

Problemi se takođe javljaju i kada se beba rano stavlja u hodalicu jer se stvara nepravilna navika hodanja.

Tada se dijete oslanja na prstiće i prije vremena ispruža koljeno. Takođe se propušta i okretanje na bok na čvrstoj podlozi što je važno za razvijanje motorike.