Zašto su djeca anemična?

Postoji mnogo vrsta anemija, ali sve imaju jednu zajedničku karakteristiku – manjak crvenih krvnih zrnaca ili “krvnog pigmenta”- hemoglobina. Jedno i drugo obično idu zajedno, ali ima i izuzetaka.

Eritrociti se stvaraju u koštanoj srži koja je smještena u unutrašnjosti kostiju. Za normalno stvaranje crvenih krvnih zrnaca je, pored zdrave koštane srži, neophodno gvožđe i jedna posebna supstanca koja podstiče razvoj i razmnožavanje ćelija “prethodnica” eritrocita, koja se zove eritropoetin. Potrebni su i neki važni vitamini (B12, folna kiselina…) da bi se složeni proces stvaranja zrelog crvenog krvnog zrnca kompletirao.

Koje su najčešće vrste anemija?

Ima ih mnogo vrsta, a nastaju usljed nedostatka nekog od faktora koji su uključeni u složeni proces razvoja eritrocita.

  • Ubjedljivo najčešća anemija je ona koja nastaje usljed nedostatka gvožđa. Ona se stručno naziva sideropenijska anemija, a u prevodu je to malokrvost zbog smanjenog ugrađivanja gvožđa u eritrocite.
  • Kada je opna eritrocita (membrana) slaba, onda crvena krvna zrnca lako pucaju (ovo se zove hemoliza), pa nastaje hemolitička anemija.
  • Ako nema dovoljno vitamina B12 eritrociti postaju veliki i ružni, ali slabo funkcionalni, i onda se javlja megaloblasna anemija.

Koji su najčešći uzroci ovih anemija?

Neadekvatna ishrana je ubjedljivo najčešći uzrok sideropenijske anemije. Ako beba ne unosi dovoljno gvožđa (prije svega kroz meso ili žumance) eritrociti će ostati bez dovoljne količine hemoglobina. Ipak, neka djeca unesu dovoljno gvožđa, ali piju ogromne količine kravljeg mlijeka koje sprječava da se unijeto gvožđe kroz crijeva ubaci u krv.

Naime, u kravljem mlijeku postoje soli koje se vežu za gvožđe u crijevima i tako onemogućavaju njegovu apsorpciju, pa umjesto u krv ono ode u pelenu (ili nošu).

Neka djeca imaju bolesti crijeva koje onemogućavaju adekvatnu apsorpciju gvožđa, ali se tada javljaju i druge tegobe (prije svega dugotrajni proliv).

Kako izgleda dijete sa anemijom?

Ako dijete nema neku drugu bolest, blijeda koža i bljedunjave sluzokože (prije svih usta i konjunktive – vežnjače oka) su vidljive manifestacije malokrvnosti.

Dijete sa anemijom ima manjak kiseonika koji je na raspolaganju organizmu, pa se zato lako zamara, “vuče” ga krevet (mada neka djeca pate i od nesanice). Veća djeca se često žale na glavobolje i vrtoglavice, a i nervoza je čest pratilac malokrvosti. Mlađa su kenjkava, a ponekad imaju i slabiji apetit (mada druga rado piju velike količine mlijeka).

Kako se postavlja dijagnoza?

Ako roditelji posumnjaju na malokrvnost, treba da se obrate pedijatru. Poslije rutinskog pregleda uradiće se krvna slika (iz prsta) koja će dati dragocjene podatke o anemiji. Tada se može naslutiti i vrsta anemije, a dodatnih par analiza kod većine djece pokazaće koji je tip malokrvnosti u pitanju. Ipak, ima i zamršenih situacija kada će pedijatar uputiti dijete specijalisti za bolesti krvi – pedijatru hematologu.

Kako se anemija liječi?

Kada se radi o anemijama usljed nedostatka gvožđa, terapija je uglavnom jednostavna. Korekcija ishrane uz dodatak preparata gvožđa dovodi do potpunog izlječenja kod većine djece. Poslije saniranja osnovnog oboljenja koštana srž se relativno brzo oporavlja.

Ostale anemije, kod kojih je u pitanju manjak nekog faktora, liječe se nadoknadom onoga što nedostaje – na primjer vitamina B12 ili folne kiseline. Tako se i eritropoetin (faktor koji stimuliše razvoj crvenih krvnih zrnaca) dodaje djeci koja imaju teško oboljenje bubrega koji nisu u stanju da proizvedu ovu veoma potrebnu supstancu.

Može li se anemija spriječiti?

Dobra ishrana – adekvatan unos gvožđa bez prekomijernog ispijanja kravljeg mleka je najbolji način da se spriječi sideropenijska anemija.

Kada je riječ o bebama u prvim mjesecima života, prevencija anemije treba da počne još u trudnoći. Buduća mama treba da ima dobru krvnu sliku, zdravo da se hrani i da unosi dovoljne količine vitamina neophodnih i za nju i za dijete.

Ovo je bitno jer stvaranje krvnih ćelija počinje u fetalnom životu, a rezerve gvožđa u jetri fetusa treba da obezbjede normalan broj i “kvalitet” eritrocita tokom prvih pet do šest mjeseci života.

Dojenje je pravi način da se spriječi sideropenijska anemija jer je dokazano da bebe koje sisaju rjeđe pate od malokrvnosti, iako ni majčino mlijeko nema gvožđa, ali omogućava dobru apsorpciju unijetog gvožđa iz crijeva.

Moguće komplikacije

“Obična” anemija usljed nedostatka gvožđa rijetko dovodi do težih komplikacija, jer dijete relativno brzo dođe do pedijatra zbog tegoba koje se prije ili kasnije pojave. Ipak, ako anemija traje godinama, a počne u ranom djetinjstvu, moguće su i razvojne promjene, uključujući i usporeniji mentalni razvoj.

Neke rijetke anemije (kada postoji nasljedni defekt u stvaranju hemoglobina) mogu imati i veoma ozbiljne komplikacije, ali se ipak radi o rijetkim bolestima.

Dr Goran Vukomanović, pedijatar /Moj pedijatar